Međutim, mnogo više od sportskih uspjeha, Džekina priča postala je priča o jednoj zemlji, njenoj borbi, ponosu i istrajnosti.
Ugledni BBC objavio je opširan tekst o kapitenu Zmajeva u kojem ga opisuje kao čovjeka čija je karijera neraskidivo povezana sa sudbinom Bosne i Hercegovine.
“Njegova karijera je povezana sa imidžom same zemlje – otpornost, upornost i dokazivanje da ljudi nisu u pravu”, rekao je bosanskohercegovački novinar Saša Ibrulj.
Džeko je imao samo šest godina kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini. Tokom opsade Sarajeva njegova porodica ostala je u gradu, a nakon što je porodična kuća uništena, živio je s bakom i djedom u skučenom stanu zajedno s brojnim članovima porodice.
U razgovoru za britanske medije Džeko je ranije priznao da su ratne godine bile izuzetno teške.
“Svaki dan smo bili pod stresom da bi neko koga poznajemo mogao poginuti”, prisjetio se kapiten Zmajeva.
Posebno potresan detalj iz njegovog djetinjstva govori kako ga je majka jednog dana zadržala kod kuće umjesto da ode igrati nogomet. Istog dana granata je pogodila teren na kojem se inače igrao i usmrtila nekoliko djece.
Nakon rata karijeru je počeo u FK Željezničar, gdje ga mnogi nisu smatrali velikim talentom. Zbog mršave građe dobio je nadimak “Kloc”, a malo ko je mogao zamisliti da će upravo taj dječak kasnije osvajati titule u Njemačkoj, Engleskoj i Italiji.
Džeko je tokom karijere nosio dresove Wolfsburga, Manchester Cityja, Rome i Intera, osvojivši brojne trofeje i postavši jedan od najuspješnijih nogometaša koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je rekordnih 148 nastupa i postigao 73 gola, čime je najbolji strijelac u historiji nacionalnog tima.
BBC posebno ističe da Džeko nikada nije zaboravio svoje korijene. Godinama je pomagao Željezničaru, učestvovao u humanitarnim akcijama i bio prvi UNICEF-ov ambasador dobre volje iz Bosne i Hercegovine.
Nakon što je BiH izborila plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine, drugi u svojoj historiji, mnogi smatraju da je upravo Džeko simbol generacije koja je vratila vjeru navijačima.
“Mijenjali su se treneri, generacije i rukovodstva saveza, ali Džeko je uvijek bio tu. U zemlji u kojoj ljudi često teško vjeruju institucijama, takve ličnosti postaju veće od samog sporta”, zaključio je Ibrulj.
Iako je ušao u petu deceniju života, Džeko je i dalje jedan od ključnih igrača reprezentacije. Gol protiv Walesa i asistencija protiv Italije u baražu pokazali su da Dijamant još uvijek ima šta ponuditi.
“Nisam mislio da ću igrati sa 40 godina. Slušam svoje tijelo i radim mnogo kako bih ostao spreman. Presretan sam što ću igrati na Svjetskom prvenstvu. To će mladim igračima promijeniti život”, poručio je Džeko.
Možda će jednog dana prestati igrati nogomet, ali priča o dječaku iz ratnog Sarajeva koji je postao simbol jedne nacije živjet će mnogo duže od svih njegovih golova.
