/
Ilustracija
Tragičan događaj u Zoološkom vrtu u Zagrebu, gdje je mužjak lava usmrtio lavicu svega nekoliko dana nakon njihovog dolaska iz različitih zooloških vrtova, ponovo je otvorio pitanja o držanju velikih zvijeri u zatočeništvu, njihovoj prilagodbi, ali i odnosu čovjeka prema divljim životinjama. Profesor zoologije Igor Trbojević rekao je u Novom danu na N1 da bi bilo neprofesionalno unaprijed donositi zaključke o uzrocima tragedije, naglasivši da konačnu riječ trebaju dati stručnjaci nakon završene istrage.
“Ne postoji međunarodno propisan period adaptacije”
Govoreći o slučaju iz Zagreba, Trbojević je istakao da sama dužina perioda prilagodbe nije presudan faktor.
“Bilo bi neprofesionalno unaprijed tvrditi da li je došlo do stručnog propusta ili da li ga uopće nije bilo. Ono što mogu reći, na osnovu poznate zoološke prakse, jeste da meni nije poznato da postoji naučno utvrđen i međunarodno propisan minimalni period adaptacije. Znamo iz medija da je postojao period prilagodbe. Međutim, odluka se ne donosi na osnovu broja dana koliko su jedinke provele u adaptaciji, nego se procjena zasniva na ponašanju životinja tokom procesa upoznavanja i prilagođavanja”, rekao je Trbojević.
Podsjetio je da se gotovo identičan slučaj dogodio 2022. godine u Zoološkom vrtu u Birminghamu u Sjedinjenim Američkim Državama.
“Situacija je bila gotovo identična – mužjak je usmrtio ženku, iako su više mjeseci bili u procesu adaptacije i upoznavanja. Zbog toga se zaista ne može reći da li je ovdje period prilagodbe bio prekratak, jer ne postoji unaprijed propisano vrijeme koliko neka adaptacija mora trajati. Nekada ona traje nekoliko sedmica, nekada nekoliko mjeseci, a nekada se životinje jednostavno nikada ne mogu adaptirati jedna na drugu”, kazao je.
Naglasio je da ovakvi događaji podsjećaju da rad s velikim zvijerima uvijek nosi određeni rizik.
“Od presudnog je značaja da se svaki korak zasniva na stručnim procjenama, iskustvu i međunarodnim standardima dobrobiti životinja, a konačne odluke treba donositi tek nakon završene stručne istrage”, dodao je.
Zoološki vrt ne može zamijeniti prirodu
Komentarišući sve češće rasprave o opravdanosti zooloških vrtova, Trbojević smatra da odgovor nije jednostavan.
“Savremeni zoološki vrtovi danas više nisu zamišljeni kao mjesta gdje ljudi samo dolaze da posmatraju životinje. Njihova osnovna uloga jeste očuvanje ugroženih vrsta, naučna istraživanja, edukacija javnosti i učešće u međunarodnim programima. S druge strane, moramo biti svjesni da nijedan zoološki vrt, ma koliko bio moderan, ne može u potpunosti zamijeniti prirodno stanište”, rekao je.
Podsjetio je da velike zvijeri u prirodi koriste ogromne teritorije koje se mjere desetinama, pa i stotinama kvadratnih kilometara.
“Nijedna nastamba ne može obezbijediti takav prostor niti svu složenost prirodnog okruženja. Zbog toga je dobrobit životinja danas postala centralno pitanje moderne zoologije. Savremeni zoološki vrtovi ulažu velike napore da životinjama obezbijede takozvano obogaćivanje životne sredine kroz različite načine hranjenja, potragu za hranom i druge aktivnosti koje simuliraju prirodno ponašanje. Cilj nije samo da životinja bude zdrava nego i da može ispoljavati što veći dio svog prirodnog repertoara ponašanja”, rekao je Trbojević.
“Ljudi se velikih zvijeri plaše više nego što postoji stvarni razlog”
Govoreći o susretima s medvjedima, vukovima i drugim divljim životinjama tokom ljeta, Trbojević je poručio da većina velikih zvijeri zapravo izbjegava čovjeka.
“Važno je reći da se ljudi mnogo više plaše velikih zvijeri nego što za to stvarno postoji razlog. Medvjed, vuk i ris u većini slučajeva izbjegavaju čovjeka i učinit će sve da do susreta uopće ne dođe. Većina ljudi koji borave u prirodi nikada ih neće ni vidjeti, iako su vrlo često jedni drugima veoma blizu”, rekao je.
Objasnio je da se tokom ljeta pojedine životinje približavaju naseljima prvenstveno zbog potrage za vodom i hranom.
“Velike zvijeri ne dolaze u naselja zato što su izgubile strah od ljudi. Dolaze zbog svojih prirodnih, bioloških i fizioloških potreba. S druge strane, ako im je lako dostupan sekundarni izvor hrane – ako ljudi ostavljaju smeće, otvorene kontejnere, ostatke hrane ili ako voćnjaci i stoka nisu adekvatno zaštićeni – tada mi zapravo sami pozivamo te životinje da dolaze u blizinu naselja. Drugim riječima, često nesvjesno prilagođavamo njihovo ponašanje”, upozorio je.
Šta učiniti ako sretnete medvjeda ili vuka?
Trbojević kaže da je kod susreta s vukom najvažnije ostati miran.
“Vuk je izrazito plašljiva životinja i učinit će sve da izbjegne susret s čovjekom. Potvrđeni napadi zdravih divljih vukova na ljude u Evropi i svijetu izuzetno su rijetki. Ako ga ipak vidite u prirodi, dovoljno je da ostanete mirni, uspravite se, ne pokušavate mu prići i ostavite mu dovoljno prostora da se udalji. U najvećem broju slučajeva upravo će vuk prvi napustiti mjesto susreta”, rekao je.
Kada je riječ o medvjedu, naglašava da ne postoji univerzalno pravilo ponašanja.
“Kod medvjeda je situacija znatno složenija. Ishod zavisi od velikog broja okolnosti – da li je riječ o ženki s mladuncima, da li se hranio, da li je iznenađen ili smo ga zatekli na hrani. Ono oko čega postoji stručni konsenzus jeste da treba ostati što mirniji, koliko god to bilo teško. Treba izbjegavati panično trčanje jer predatori takvo ponašanje mogu doživjeti kao ponašanje plijena. Ne treba prilaziti životinji, već joj omogućiti da se udalji. U najvećem broju slučajeva i medvjed će prvi napustiti mjesto susreta”, rekao je.
Dodao je da je mnogo važnije naučiti ljude kako da do susreta uopće ne dolazi nego kako reagovati kada se on već dogodi.
“Lisice ne treba hraniti”
Govoreći o lisicama koje se sve češće mogu vidjeti u blizini naselja, Trbojević upozorava da ih ljudi ne bi trebali hraniti.
“Treba napraviti razliku između pripitomljavanja i navikavanja na čovjeka. Divlja lisica može izgubiti strah od čovjeka ako je on redovno hrani, ali to ne znači da je pripitomljena. Ona je i dalje divlja životinja i njeno ponašanje ostaje nepredvidivo. Hranjenjem lisica zapravo im činimo medvjeđu uslugu. One počinju povezivati čovjeka s hranom i sve češće dolaze u naselja, čime povećavamo mogućnost konflikta”, rekao je.
Savjetuje da se divlje životinje posmatraju isključivo iz daljine.
“Divlje životinje treba posmatrati, fotografisati ako imamo priliku i uživati u tome, ali ih nikako ne treba pokušavati pripitomljavati niti hraniti. One su specijalisti u pronalaženju hrane i nije naš posao da ih hranimo. Pustimo ih da ostanu divlje”, poručio je.
Kako reagovati nakon ugriza zmije?
Govoreći o zmijama, Trbojević je naglasio da one ne napadaju čovjeka bez razloga.
“Ako ipak dođe do ugriza, najvažnije je ostati smiren, ograničiti pokrete povrijeđenog ekstremiteta i što prije potražiti medicinsku pomoć. Kada govorimo o poskoku i šarki, nije preporučljivo rezati ranu niti pokušavati isisavati otrov. To je filmski prikaz koji može napraviti dodatni problem. Također, ne treba podvezivati ekstremitet jer to može izazvati dodatne komplikacije”, rekao je.
“Ubijanje životinja ne smije biti prvi odgovor”
Na kraju razgovora Trbojević je poručio da Bosna i Hercegovina raspolaže izuzetno bogatim biodiverzitetom i velikim brojem zaštićenih vrsta.
“Ubijanje životinja ne smije biti prvi odgovor na problem. U najvećem broju slučajeva konflikti se mogu spriječiti preventivnim mjerama, boljom zaštitom imovine i odgovornim ponašanjem ljudi u prirodi. Naravno, zakon poznaje izuzetke ako postoji neposredna i stvarna opasnost po život ili zdravlje čovjeka, ali to su izuzeci, a ne pravilo. Najuspješnija zaštita ljudi i divljih životinja nije njihovo uklanjanje, nego sprečavanje da do konflikta uopće dođe”, zaključio je Trbojević.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
