Ovaj globalni pad nataliteta, uz paralelno produženje životnog vijeka, stvara demografsku inverziju za koju se predviđa da će se produbljivati decenijama koje dolaze. Riječ je o snažnom trendu koji već sada mijenja historijsku ravnotežu između radno sposobnog stanovništva i starijih osoba.
Brzina i obim ove promjene su zapanjujući i odražavaju razmjere izazova sa kojima će se društva suočiti u brizi o starijima i održavanju penzionih sistema. Više od 71 posto svjetske populacije u 2023. godini živjelo je u zemljama sa stopom fertiliteta na ili ispod nivoa od 2,1 djeteta po ženi – što je prag neophodan za prostu reprodukciju stanovništva.
Poređenja radi, prije samo deset godina (2013.) taj procenat je iznosio 45 posto. Stručnjaci ističu da je svijet do ove prelomne tačke stigao mnogo ranije nego što su demografi donedavno očekivali.
Predviđa se da će populacija starijih od 65 godina porasti sa 852 miliona, koliko se očekuje u 2025. godini, na čak dvije milijarde u 2060. godini. Zapanjujući je podatak da će samo povećanje broja starijih osoba činiti oko 55 posto ukupnog rasta globalne populacije u tom periodu. Istovremeno, očekuje se da će ukupna svjetska populacija porasti sa 8,13 milijardi na 10,23 milijardi.
Nizak natalitet više nije rezervisan samo za bogate
Era niskog nataliteta proširila se daleko izvan granica razvijenih država. Kina i Indija, dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, sada imaju stope fertiliteta ispod praga od 2,1 djeteta. Bangladeš, Meksiko i Vijetnam također su među mnogoljudnim državama koje su od 2013. godine pale ispod ovog nivoa.
U mnogim zemljama ovaj pad stvara ono što se u izvještaju naziva “zamkom fertiliteta”. Manje generacije mladih dolaze nakon većih generacija starijih, što ubrzava ukupno starenje stanovništva i, u nekim mjestima, vodi ka konačnom smanjenju broja stanovnika.
To u praksi znači manje potencijalnih radnika koji bi trebali izdržavati sve brojniju stariju populaciju, što će stvoriti ogroman pritisak na zdravstvene sisteme, tržište rada i dugotrajnu njegu.
Evropa najstarija, ali Azija najbrže stari
Iako Evropa ostaje regija sa najstarijim stanovništvom na svijetu, najveći brojčani pomak tek slijedi na drugim kontinentima:
Azija: Očekuje se da će populacija starija od 65 godina u Aziji porasti sa 487 miliona na nevjerovatnih 1,24 milijarde do 2060. godine, što čini otprilike dvije trećine ukupnog globalnog rasta u ovoj kategoriji.
Afrika: Iako ostaje uvjerljivo najmlađa regija, predviđa se da će se njena starija populacija više nego učetverostručiti – sa 60 miliona na 249 miliona do 2060. godine, čime će po broju starijih osoba nadmašiti Evropu (214 miliona).
Na globalnom nivou, udio osoba starijih od 65 godina će se do 2060. godine gotovo udvostručiti – sa sadašnjih 10,5 posto na 19,6 posto.
Ipak, izvještaj naglašava da rastući procenat starijih građana ne mora značiti katastrofu. Duži životni vijek predstavlja jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća prošlog stoljeća: bilježi se drastično manje smrtnih slučajeva u ranoj i srednjoj životnoj dobi, a sve više ljudi doživi duboku starost.
Osim toga, starije osobe rjeđe čine krivična djela, a mnogi od njih mogu (i žele) ostati aktivni na tržištu rada, te tako pomoći u rješavanju hroničnog nedostatka radne snage. Njihov doprinos društvu neprocjenjiv je i kroz volontiranje te brigu o unucima i zajednici.
Demografske promjene mogle bi primorati društva da promijene paradigmu i počnu posmatrati starost kao ekonomski resurs, a ne isključivo kao trošak. Uz dobru preventivnu zdravstvenu zaštitu, duži radni vijek i poslove prilagođene starijim generacijama, produženi ljudski vijek mogao bi se pretvoriti u zdravije i ekonomski najkorisnije godine.
