U fokusu savjeta iz njihove knjige je tvrdnja da fizička privlačnost, finansijska sigurnost i društveni položaj mogu privući početnu pažnju, ali češće stvaraju distancu nego trajnu povezanost.
Autori navode da mnogi ljudi pogrešno vjeruju da bi bili voljeniji kada bi bili uspješniji, moćniji ili privlačniji, dok istraživanja pokazuju da je važnije biti istinski upoznat nego impresionirati druge.
Lyubomirsky, profesorica psihologije na Univerzitetu California i Reis profesor psihologije na Univerzitetu Rochester u New Yorku, izdvajaju pet mitova koji stoje na putu osjećaju voljenosti. Među njima su:
– Kad bih samo bio/bila privlačniji/a, moćniji/a ili uspješniji/a
– Kad bih samo mogao/mogla da se pobrinem da drugi znaju za moje pozitivne kvalitete i uspjehe
– Kad bih samo mogla sakriti svoje nedostatke
– Kad bi samo moj partner mogao govoriti mojim jezikom ljubavi
– Kad bih samo mogla natjerati partnera da me voli više
Umjesto toga, preporučuju promjenu komunikacije kroz pažljivo slušanje, iskrenu radoznalost i postepeno otkrivanje važnih dijelova sebe.
Savjetuju da ljudi ne prekidaju sagovornika, da postavljaju dublja pitanja i da umjesto površnog odgovora podijele stvarno stanje.
Ispostavilo se da osjećaj ljubavi ne dolazi od promjene nas samih ili drugih. Umjesto toga, istraživanja su pokazala da dolazi od promjene naših razgovora.
Autori naglašavaju i da društvena povezanost utječe na mentalno i fizičko zdravlje. Navodi se da osjećaj usamljenosti povećava rizik od moždanog udara, demencije i prerane smrti, dok kvalitetni odnosi mogu doprinijeti boljem oporavku, jačem imunitetu i manjem riziku od depresije.
Zaključuju da bliskost ne nastaje iz samopromocije, nego iz uzajamnosti, topline i suosjećanja.
