Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) se obavezao da će postići dogovor o izboru novog visokog predstavnika što je prije moguće, s ciljem da se imenovanje završi najkasnije do 14. jula 2026. godine. U međuvremenu je za vršioca dužnosti visokog predstavnika imenovan Louis Crishock, američki karijerni diplomata i doskorašnji zamjenik bivšeg šefa OHR-a Christiana Schmidta.
Crishock je imenovan kao prelazno rješenje i kao posljedica dosadašnjeg razilaženja administracije Sjedinjenih Američkih Država (SAD) sa stavovima Njemačke, Francuske i Velike Britanije po ovom pitanju. S obzirom na to da evropske zemlje (izuzev Italije) u PIC-u ne daju podršku italijanskom diplomati Antoniju Zenardiju Landiju, kojeg primarno želi SAD, a da SAD ne podržava francuskog kandidata Renea Troccaza, kompromis je bilo privremeno imenovanje Crichocka.
U međuvremenu nije bilo značajnijeg pomaka, osim u dijelu koji se odnosi na određenu vrstu garancija koje je Evropa tražila od SAD-a, a to je da novi visoki predstavnik neće poništavati odluke svog prethodnika. No, i te garancije su na nivou usmjenog dogovora na sastancima.
U kontekstu takvog odnosa SAD-a i evropskih zemalja, upitno je da li će se dogovor pronaći u naredne dvije sedmice, koliko su vremena uzele članice PIC-a da pokušaju pronaći dogovor. A ukoliko dogovor ne bude postignut, onda se otvara prostor da Crishock svoju privremenu funkciju produži duže nego što je planirano.
U takvom razvoju događaja, u prednosti su Amerikanci. Primarno jer na čelu OHR-a više nije Schmidt, što je bio prvi cilj Amerikanaca. Dalje, Crishock, iako Demokrata on je američki diplomata i teško je očekivati da odbije poslušnost američkoj administraciji koju vode Republikanci. Tako su SAD temu smjene visokog predstavnika nakon nekoliko mjeseci neizvjesne situacije barem malo pomjerile ka naprijed. Schmidt je otišao, a OHR sada vodi njihov diplomata.
Bez obzira na to što Crishock nije primarni izbor američke administracije, on u trenutnim okolnostima daje pregovaračku prednost Amerikancima u PIC-u jer mogu i odugovlačiti u procesu izbora, a evropske zemlje sada imaju manje prostora za pregovore i imperativ što hitnijeg pronalaženja kompromisa.
