U svom najnovijem istupu, Dodik je nastavio sa starom praksom pogrešnog tumačenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, tvrdeći da Hrvatska i Srbija imaju “identična prava kao i zajednički nivo BiH”, potpuno zanemarujući činjenicu da su ove dvije države potpisnice Dejtona primarno kao učesnice u oružanom sukobu, a ne kao “vlasnice” ili suvereni nad Bosnom i Hercegovinom.
“Prava i obaveze Hrvatske su jasni i identični pravima Srbije i zajedničkog nivoa BiH. To su činjenice koje Sarajevo uporno pokušava da izbriše,” poručio je Dodik, dodajući da Hrvatska “ima puno pravo da otvori sva ključna politička pitanja” i da to “nije miješanje, već dejtonska obaveza”.
Umjesto političke argumentacije, lider SNSD-a je ubrzo prešao na teren opasnog vjerskog radikalizma. U maniru desničarskih ideologija iz najmračnijeg perioda devedesetih, Dodik je građane Bosne i Hercegovine podijelio isključivo po vjerskoj liniji, pokušavajući Bošnjake predstaviti kao “islamsku prijetnju” kršćanstvu.
“Sasvim je prirodno da Hrvatska stane uz svoj hrišćanski katolički hrvatski narod, kao što Srbija stoji uz svoj hrišćanski pravoslavni srpski narod. Jer hrišćanske vrijednosti u BiH brane se od histeričnih pokušaja majorizacije koje sprovode muslimani Bošnjaci,” izjavio je Dodik.
Ovakav narativ nije nimalo slučajan. Njime predsjednik entiteta RS očajnički pokušava legitimizirati političke ciljeve Beograda i Zagreba u BiH, predstavljajući ih kao svojevrsni “bedem kršćanstva” protiv Bošnjaka, kojima se perfidno oduzima nacionalni identitet i svodi ih se isključivo na vjersku skupinu.
Dodik je ovaj put preuzeo ulogu megafona politike HDZ-a, ponavljajući mantre o “autentičnom predstavljanju Hrvata”, dok istovremeno optužuje političke predstavnike iz Sarajeva za aroganciju.
“Pokušaji političke elite iz Sarajeva da ovo predstave kao udar na suverenitet su smiješni. BiH nikada nije bila njihova, niti će biti,” bahato je ustvrdio lider SNSD-a,.
Na kraju, Dodik nije propustio priliku da još jednom zaprijeti rušenjem države, poručivši da je zaštita prava kršćana od “muslimanskog unitarizma” jedini način da BiH opstane, te da svaki drugi scenarij vodi “ka kraju ovakve BiH”.
