Kako navodi Financial Times, posljednji potezi američke administracije i nestabilnost na Bliskom istoku jasno pokazuju da su interesi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u Washingtonu i dalje ispred ambicija saudijskog princa Mohammeda bin Salmana.
List povlači paralelu s nedavnom posjetom kanadskog premijera Marka Carneya Saudijskoj Arabiji, navodeći da su se lideri dviju zemalja vjerovatno saglasili oko izazova s kojima se suočavaju “srednje sile” u eri američke nepredvidivosti. Dok je za Kanadu dugogodišnje partnerstvo s SAD-om uzdrmano oštrom retorikom Washingtona, za Saudijsku Arabiju odnosi zasnovani na sigurnosti i investicijama postaju kompromitirani nesmotrenim američkim potezima u regionu.
Iako je Rijad savjetovao protiv otvaranja novih frontova, zaljevske zemlje se sada moraju nositi s posljedicama regionalne nestabilnosti te prihvatiti da će ciklusi sukoba i diplomacije diktirati njihovu geopolitičku i ekonomsku budućnost, ocjenjuje FT.
Financial Times naglašava da je Saudijska Arabija u regionalnim previranjima prošla relativno dobro. Saudijski zvaničnici su diplomatski manevrisali kako bi suzbili utjecaj Izraela u zapadnim prijestolnicama te ponudili rješenja za smirivanje tenzija. Prema prognozama MMF-a, saudijska ekonomija bi ove godine trebala bilježiti rast od 1,7 posto – pod pretpostavkom da se sigurnosna situacija naglo ne pogorša.
Međutim, zvaničnici u Rijadu, koji su godinama pokušavali izbjeći širi regionalni konflikt, sa strepnjom posmatraju obnavljanje napetosti između Washingtona i Teherana. Za zaljevske zemlje, arsenal projektila, dronova i partnerskih milicija koje kontrolira Teheran uvijek je bio primarna prijetnja, znatno više nego sam nuklearni program. Unatoč tome, Rijad je procijenio da su i nesavršeni pregovori bolji od nastavka lošeg sukoba, zbog čega je čak razmatran i pakt o nenapadanju s Iranom.
Trumpovi uslovi i izraelski utjecaj
Posebno iznenađenje za Rijad, piše Financial Times, uslijedilo je nakon što su SAD i Kraljevina konačno postigle historijski dogovor o nuklearnoj energiji koji bi omogućio obogaćivanje uranija na saudijskom tlu. Odluka američkog predsjednika da putem društvenih mreža postavi novi uslov – da Saudijska Arabija prije toga mora normalizirati odnose s Izraelom – pokazala je koliko je snažan utjecaj Izraela na američku politiku.
Saudijski zvaničnici su, međutim, ostali pri svom stavu. Rijad smatra da Abrahamov sporazum ne odgovara trenutnim okolnostima te insistira na konkretnim koracima ka uspostavljanju nezavisne palestinske države. Saudijska Arabija ne želi živjeti u regionalnom poretku u kojem dominira Izrael pod pokroviteljstvom SAD-a.
Financial Times ističe i dozu licemjerja u protivljenju Izraela saudijskom nuklearnom programu, navodeći da nuklearno naoružani Izrael blokira nastojanja Rijada da dođe do napredne nuklearne tehnologije, što Teheranu daje prostor da kritikuje američke dvojne standarde.
Uz sve ove izazove, piše FT, nad Saudijsku Arabiju se ponovo nadvija prijetnja sukoba s jemenskim Husima, koji bi nakon nekoliko godina krhkog primirja mogli ponovo pojačati napade na energetska postrojenja i pomorski saobraćaj, posebno u ključnom prolazu Bab al-Mandab.
U svjetlu tih prijetnji, Washington je nedavno po hitnom postupku odobrio prodaju preciznog naoružanja Saudijskoj Arabiji u vrijednosti od dvije milijarde dolara.
Financial Times zaključuje da upravo taj potez najbolje opisuje sudbinu “srednjih sila”: koliko god planirale i težile strateškoj autonomiji, surova realnost regionalnih sukoba na kraju ih uvijek primora da se oslone na i pozovu svog američkog pokrovitelja.
