Sto trideset metara duboko u planini na Svalbardu, tisuću kilometara od kopnene Norveške, čuva se oko 1,4 miliona uzoraka sjemena iz gotovo svake zemlje na svijetu. Trezor je otvoren 2008. i zamišljen je kao rezerva koja se nikada neće koristiti. Do sada je otvoren tri puta, i sva tri puta zbog istog rata.
Sjeme se čuva na mnogo mjesta u svijetu.
Skoro svaka zemlja ima svoju banku gena, u kojoj se čuvaju sorte pšenice, ječma, mahunarki i drugih kultura, često one koje se više ne uzgajaju komercijalno.
Problem je što su te banke ranjive. Dovoljan je nestanak struje na nekoliko dana da se izgubi zbirka koja se sakupljala decenijama.
Trezor na Svalbardu je zamišljen kao rezervna kopija svih tih banaka na jednom mjestu.
Zašto baš planina iznad Arktičkog kruga
Izbor mjesta nije bio simboličan nego tehnički.
Sjeme mora stajati na minus osamnaest stepeni. Rashladni uređaji to postižu, ali samo dok ima struje.
Na Svalbardu je tlo trajno smrznuto. To znači da bi, i kada bi svi uređaji stali i kada bi cijelo ostrvo ostalo bez struje, temperatura u trezoru rasla vrlo sporo i ostala ispod nule.
Uz to je lokacija odabrana i po drugim mjerilima: iznad je nivoa mora čak i u najgorem scenariju topljenja leda, područje je seizmički mirno, a nalazi se daleko od bilo kakvog vjerovatnog ratišta.
Ulaz je jedini vidljivi dio, betonski klin koji viri iz snijega. Sve ostalo je u planini.
Sjeme ostaje vlasništvo onoga ko ga je poslao
Način na koji trezor radi često se pogrešno razumije.
Norveška je izgradila i plaća objekat, ali sjeme nije njeno.
Svaka zemlja ili ustanova koja pošalje uzorke ostaje njihov vlasnik. Kutije se ne otvaraju i niko im ne može pristupiti osim onoga ko ih je poslao.
Trezor tako radi kao sef u banci, a ne kao zbirka. Norveška zna šta je unutra, ali ne posjeduje ništa od toga.
Kapacitet je četiri i po miliona uzoraka, a trenutno je popunjen otprilike trećinom.
Do sada je sjeme uzimano tri puta, i uvijek ga je tražila ista ustanova.
Riječ je o Međunarodnom centru za poljoprivredna istraživanja u sušnim područjima, čija je banka gena bila u Aleppu u Siriji. Ta zbirka je bila jedna od najvažnijih na svijetu, jer je sadržavala sorte iz Plodnog polumjeseca, područja gdje je poljoprivreda i nastala.
Kada je 2011. počeo rat, zbirka se našla u opasnosti. Između 2012. i 2014. poslali su na Svalbard preko četrnaest hiljada uzoraka, kao osiguranje.
U septembru 2015. zatražili su ih nazad. Bilo je to prvo povlačenje u historiji trezora.
Poslato im je oko 38.000 uzoraka pšenice, ječma, leće i slanutka, i to u pošiljkama koje su iz sigurnosnih razloga držane u tajnosti. Sjeme je otišlo u nove laboratorije u Maroku i Libanu.
Zanimljiv je i detalj iz same Sirije. Zbirka u Alepu radila je na dizel generatoru, a pobunjenici koji su kontrolisali to područje dozvolili su da nastavi raditi, jer je i njima taj generator koristio.
Sjeme koje je posađeno, pa vraćeno nazad
Ovdje je dio koji se rjeđe spominje, a važniji je od samog povlačenja.
Uzeto sjeme je posađeno, uzgojeno i od njega je dobiveno novo.
To novo sjeme je onda ponovo poslato na Svalbard, u depozite 2017, 2018. i 2019. godine. Sistem je tako zatvorio krug: uzeli su rezervnu kopiju, obnovili original, pa napravili novu rezervnu kopiju.
To je jedini put da je trezor iskorišten za ono zbog čega je i napravljen, a ne kao skladište.
Trezor je i sam jednom bio na testu.
Godine 2016. neuobičajeno toplo vrijeme na Arktiku dovelo je do topljenja koje je vodom ispunilo ulazni tunel. Voda se smrzla prije nego što je dopreла do same komore, pa sjeme nikada nije bilo ugroženo.
Norveška je ipak uložila u dogradnju, koja je završena 2019, s vodonepropusnim zidovima i odvodnjom.
Danas se u trezoru čuva sjeme iz preko šest hiljada biljnih vrsta. Novi depoziti stižu nekoliko puta godišnje, a stručnjaci upozoravaju da povlačenja izazvana ratom postaju sve češća. Iračka banka gena uništena je nakon invazije 2003, a palestinska u Hebronu u augustu 2025.
Pratite nas na društvenim mrežama
