Generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus proglasio je ovu epidemiju “javnozdravstvenom krizom od međunarodnog značaja”, iako napominje da je globalni rizik i dalje na niskom nivou.
Međutim, ono što posebno zabrinjava stručnjake jeste činjenica da je epidemija kasno otkrivena, da među preminulima ima zdravstvenih radnika, te da je riječ o rijetkom soju virusa.
Misteriozna bolest i kobna tradicija na sahrani
Istraga je utvrdila da je epidemija vjerovatno počela prije nekoliko mjeseci u kongoanskoj provinciji Ituri, ali je postojala “kritična praznina u detekciji od četiri sedmice” prije nego što je virus zvanično identifikovan, što mu je omogućilo da se širi bez kontrole.
Prvi potvrđeni pacijent bio je zdravstveni radnik koji se u bolnicu javio još 24. aprila sa nejasnim simptomima poput groznice i povraćanja. S obzirom na to da nije imao tipično krvarenje (klasični znak ebole), testiran je samo na uobičajeni “Zaire” soj virusa i test je bio negativan. Pacijent je preminuo 5. maja.
Kako je došlo do masovnog širenja?
Ne znajući da je riječ o eboli, porodica je tijelo preminulog vratila u rodno mjesto. Prema lokalnim običajima, ožalošćeni tradicionalno dodiruju i peru tijelo mrtvaca prije ukopa. Tokom ceremonije porodica je čak odlučila promijeniti sanduk i direktno dodirivala tijelo, što je dovelo do masovnog izlaganja virusu. Tek naknadni testovi poslani u Kinšasu pokazali su da je riječ o soju Bundibugyo.
Koliko je zaraženih i preminulih?
Tačan broj oboljelih trenutno je teško utvrditi. Prema podacima koje je iznio šef WHO-a, sumnja se da je najmanje 139 smrtnih slučajeva povezano s ovom epidemijom, dok se za još 600 osoba sumnja da su zaražene. Za sada je u DR Kongu zvanično potvrđen 51 slučaj.
U susjednoj Ugandi do sada su potvrđena dva slučaja, a u oba primjera radi se o osobama koje su se zarazile u DR Kongu i prešle granicu.
Zaražen i američki hirurg, hitno prebačen u Berlin
Među zaraženima je i jedan državljanin SAD-a. Riječ je o Peteru Staffordu, hirurgu opšte prakse koji je kao humanitarac radio u kongoanskom gradu Bunia. On je u srijedu ujutro privatnim letom hitno prebačen u Berlin, gdje je smješten u izolaciju na poznatoj univerzitetskoj klinici Charité.
Američke i evropske vlasti pokrenule su hitnu akciju evakuacije još šest osoba koje su bile u bliskom, visokorizičnom kontaktu s ljekarom. Pet kontakt-osoba biće prebačeno na posmatranje u Njemačku, a jedna u Češku Republiku. Među njima je i supruga zaraženog ljekara, koja za sada ne pokazuje simptome.
Sjedinjene Američke Države su odmah reagovale i uvele zabranu ulaska za sve strane državljane koji su u proteklih 21 dan boravili u Ugandi, DR Kongu, Republici Kongo i Južnom Sudanu.
Šta znamo o soju “Bundibugyo” i zašto je opasan?
Ebola se prenosi direktnim kontaktom s tjelesnim tečnostima zaražene osobe (krv, povraćanje, feces) ili preko kontaminiranih površina. Period inkubacije traje od 2 do 21 dan, a osobe postaju zarazne tek kada razviju simptome.
Soj Bundibugyo je izuzetno rijedak i treći je po redu soj ebole koji je izazvao velike epidemije (prvi put je identifikovan 2007. godine na granici Ugande i Konga).
Nema vakcine ni lijeka
Za razliku od poznatijeg “Zaire” soja za koji danas postoji efikasna vakcina, za soj Bundibugyo ne postoji specifičan tretman niti vakcina. Prema riječima stručnjaka, za razvoj nove vakcine biće potrebni mjeseci.
Naučna istraživanja pokazuju da se ovaj soj replicira sporije u organizmu, zbog čega je historijski gledano manje smrtonosan (stopa smrtnosti mu je oko 32%, dok drugi sojevi idu i do 90%). Ipak, zbog sporijeg toka, virus može duže ostati u tijelu i teže ga je rano dijagnostikovati, što stvara ozbiljne probleme zdravstvenim radnicima na terenu.
Trenutno se liječenje pacijenata svodi isključivo na podržavajuću njegu – održavanje nivoa kisika, nadoknadu tečnosti (borba protiv dehidracije), regulaciju krvnog pritiska i ublažavanje bolova.
