Ako automobil ostane nekoliko sati ili preko noći nagnut, ovjes zbog toga neće pretrpjeti neko posebno oštećenje.
Opruge, amortizeri i ostali elementi ovjesa projektovani su da podnose težinu vozila i različitu raspodjelu opterećenja. Samim tim, činjenica da dva točka stoje na višoj podlozi nije razlog za strah od kvara.
Šta može stradati?
Veći rizik nastaje u trenutku penjanja na ivičnjak. Ako se na njega penje brzo, pod oštrim uglom ili se automobil snažno “popne” preko njegove ivice, udar mogu pretrpjeti guma, felga, a u težim slučajevima i elementi ovjesa i geometrija točkova.
Prva na udaru najčešće je guma, posebno njena bočna strana. Ona je mnogo osjetljivija od gaznog sloja i snažan kontakt s oštrom ivicom može izazvati posjekotinu, priklještenje ili unutrašnje oštećenje koje se spolja u početku uopšte ne vidi.
Druga potencijalna žrtva je felga, posebno što današnji automobili voze mahom na niskoprofilnim gumama, a ne na “balonkama” kao nekad prije. Lagani kontakt može ostaviti samo ogrebotinu, dok snažan udar može saviti ili čak ostaviti pukotinu na felgi. Posljedice se mogu pojaviti u vidu gubitka pritiska u gumi ili vibracija tokom vožnje.
Udar dovoljno snažan da poremeti geometriju točkova može se kasnije primijetiti po tome što automobil vuče u jednu stranu ili se gume neravnomjerno troše.
Da li automobilu smeta što je naget?
U pravilu ne smeta. Ako ste se pažljivo popeli na ivičnjak i automobil sada stoji sa dva točka na višoj površini, samo višesatno stajanje u tom položaju neće “poremetiti” ovjes niti trajno deformisati opruge.
Dakle, nije problem u tome što automobil stoji naget, već u eventualnom udaru koji je prethodio parkiranju i eventualnim propisima.
A šta je sa propisima?
Tu je priča drugačija. Činjenica da automobilu tehnički ne šteti ne znači da je takvo parkiranje dozvoljeno. Pravila parkiranja razlikuju se od države do države i grada do grada, ali parkiranje na trotoaru ili djelimično na površini namijenjenoj pješacima često je zabranjeno ili dozvoljeno samo pod određenim uslovima.
Razlog nije zaštita ovjesa, nego sigurnost i prostor za pješake. Automobil koji zauzme dio trotoara može primorati pješake da izađu na saobraćajnicu, a posebno predstavlja problem za djecu, starije osobe i osobe koje koriste kolica.
U BiH Zakon o bezbjednosti saobraćaja propisuje da je parkiranje na trotoaru/pješačkoj stazi zabranjeno ako nije izričito regulisano saobraćajnim znakom. Kada je dozvoljeno, mora ostati najmanje 1,6 metara prostora za pješake, što znači da je uglavnom neizvodivo i da su parkirana vozila tada u prekršaju, a pješaci u riziku.
Zato je važno razlikovati dvije stvari: Može li automobilu štetiti? Uglavnom ne, ako je pažljivo parkiran. Smije li se tako parkirati? Samo u specifičnim uslovima, ali sama činjenica da automobilu ne šteti ne znači automatski da je parkiranje dozvoljeno.
