Teleskop spaja široko vidno polje s oštrim infracrvenim vidom kako bi istražio ogromne dijelove neba i duboko prodro u kosmičku historiju. Ova vodeća misija pomoći će astronomima da istraže tamnu materiju, tamnu energiju i svjetove izvan našeg Sunčevog sistema, poznate kao egzoplanete.
Njegova istraživanja će podržati širok spektar istraživanja koja se protežu daleko izvan glavnih naučnih ciljeva misije.
“Roman je upravo onakva priča o uspjehu kakvu želimo vidjeti u NASA-i. Ova misija, završena prije roka i u okviru budžeta, odražava više od decenije posvećenosti NASA-ine radne snage i naših industrijskih partnera. Sada će nam Roman dati novi atlas svemira, pomjeriti granice otkrića i pokazati šta je moguće kada američki svemirski program spoji hrabre ambicije s disciplinovanim izvršenjem”, rekao je prvi čovjek NASA-e Jared Isaacman.
Tim za kontrolu na zemlji u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu, Maryland, počeo je primati telemetrijske podatke od Romana sedam minuta nakon lansiranja. Raketa Falcon Heavy se ponašala kako se očekivalo, odvojivši se od opservatorije 31 minutu nakon početka leta. Nakon odvajanja od centralnog jezgra, potisnici rakete su se sigurno vratili na mjesto lansiranja radi obnove.
“Roman će biti mašina za otkrivanje koja će nas više nego ikad prije dovesti bliže odgovorima na najdublja pitanja čovječanstva o našoj kosmičkoj historiji”, rekla je Nicky Fox, pomoćnik administratora Direktorata za naučne misije u sjedištu NASA-e u Washingtonu.
“Sa svojim velikim vidnim poljem i velikom brzinom istraživanja, Roman će nas uvesti u novu eru otkrića i učiniti nevidljivo vidljivim, postavljajući temelje za potragu čovječanstva za životom izvan našeg Sunčevog sistema”, poručila je.
Tokom lansiranja i rane orbite, Roman koristi zemaljske stanice i relejne satelite Mreže bliskog svemira (Near Space Network) za razmjenu podataka o praćenju, telemetriji i komandama sa zemaljskim kontrolorima. Oko 70 minuta nakon lansiranja, Mreža dubokog svemira (Deep Space Network) preuzima komunikaciju i vodi Roman prema drugoj Lagrangeovoj tački Sunce-Zemlja, ili L2, oko 1.609.344 kilometara od Zemlje.
Roman se prvo povezuje s tom mrežom putem Komunikacijskog kompleksa dubokog svemira u Canberri u Australiji. Otprilike šest sati kasnije, prebacit će se na Komunikacijski kompleks dubokog svemira u Madridu u Španiji, a zatim na Komunikacijski kompleks dubokog svemira u Goldstoneu u Kaliforniji, osiguravajući kontinuirani kontakt s Romanom tokom cijelog putovanja.
Nekoliko sedmica nakon početka Romanovog putovanja, aktivirat će se njegov primarni instrument, Širokopojasni instrument (Wide Field Instrument ). Ova infracrvena kamera od 300 megapiksela ima 18 4K detektora, svaki veličine slanog krekera.
Ovi detektori prikupljaju fotone svjetlosti koji će se dekodirati u oštre kosmičke panorame. Zahvaljujući krutom dizajnu opservatorije i stabilnim optičkim performansama, ona će brzo skenirati nebo bez potrebe za značajnim vremenom između odvojenih posmatranja. Romanov teleskop je dizajniran da pregleda svemir hiljadu puta brže od NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble.
Tokom ostatka tromjesečnog perioda puštanja Romana u rad, naučnici će podvrgnuti instrumente nizu kalibracija i testova. NASA očekuje da će prve Romanove slike objaviti početkom 2027. godine.
“Nikada prije nismo bili u mogućnosti da posmatramo svemir očima poput Romanovih. Ne možemo reći šta ćemo još znati i vidjeti do ovog vremena sljedeće godine”, naveli su iz NASA-e.
