Suleiman predvodi Institut Yaqeen za islamska istraživanja, a istovremeno obavlja dužnost imama u Islamskom centru Valley Ranch u saveznoj američkoj državi Teksas. Diplomirao je islamske nauke u Jordanu, a magistrirao islamsko pravo i historiju.
Zahvaljujući milionima pratilaca na društvenim mrežama i online platformama, smatra se jednim od najutjecajnijih muslimanskih govornika današnjice, a njegova predavanja redovno prate muslimani širom svijeta.
Kada govorimo o genocidu u Srebrenici, često kažemo “nikad ne zaboravi, nikad ne oprosti, nikad ne ponovi, nikad više”. A sada, nakon Gaze, kako pronaći pravu poruku koju trebamo poslati nakon genocida u Gazi i Srebrenici, samo 30 godina kasnije?
Prije svega, 30 godina nije dug period. To znači da je genocid na neki način dotakao svaku osobu ovdje. I to je zapravo nešto što je jako važno, kada govorite o genocidu, to je pokušaj da se izbrišu ne samo ljudi, već i sjećanje na te ljude, te da ih se traumom praktično svede na nepostojanje.
Ono što imate u Srebrenici, ono što imate u Bosni, jeste veoma svjež genocid, gdje taktike koje su korištene protiv naroda u velikoj mjeri podsjećaju na taktike koje se sada koriste protiv naroda u Palestini.
Također je veoma važno napomenuti da, baš kao što je broj žrtava u Srebrenici viši od 8.000, a opet se čini da svako u Bosni ima neku priču o tome; tako i u Gazi, koliki god na kraju bio broj žrtava tog genocida… svaka pojedinačna osoba ima nekoga u porodici ko je ubijen. Svaka osoba ima nekoga u porodici ko je izgubio udove. Svaka osoba je traumatizirana ovim. I obično, kada govorite o nečemu u sadašnjem vremenu, govorite o tome kroz prizmu otpora. Ali to nije samo otpor, to je i izdržljivost.
U Bosni imate primjer otpora i izdržljivosti. I u Palestini imate primjer otpora i izdržljivosti.
Podijelili ste video bosanskih navijača u SAD-u kako skandiraju “Palestina, Palestina”. Koliko je važno poslati takvu poruku iz Bosne o Palestini i koliko je važno da budemo vrlo glasni o onome što se desilo ovdje… i onome što se trenutno dešava u Gazi?
Gledajte, te geste možda djeluju kao male i simbolične, ali su veoma značajne. Pogađaju duboko. One pokazuju našim tlačiteljima da nas ne mogu razdvojiti. Znamo da cionisti pokušavaju izolovati Palestince.
I ne radi se tu samo o fizičkoj izolaciji ljudi, kao što je to urađeno u Srebrenici s ogradama, ili izolaciji ljudi u Gazi putem blokade. Ne, to je i simbolička izolacija. To je izolacija njihove ljudskosti i ličnosti. To je izolacija njihove borbe. A mi ne smijemo dozvoliti da se ta izolacija desi. Zato se držimo zajedno, inšallah.
Da. I ljudi širom svijeta, u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, izlaze na ulice i protestuju protiv genocida. Ali to se ne oslikava u državnim politikama. Države i dalje sarađuju sa Izraelom, šalju im oružje i podržavaju ih… Kako ova energija naroda može ikada postati državna politika? Možda to vidimo u SAD-u, gdje na izborima demokratski kandidat više ne može pobijediti ako uzima novac od AIPAC-a. Ali kako to zaista može promijeniti politiku?
Realnost je da vaši političari neće prestati raditi nešto zato što je to, znate, ispravno ili pogrešno. Oni neće djelovati na osnovu morala. Djelovat će na osnovu političkog rizika i tereta. Dakle, ako narod ovdje učini situaciju previše teškom za nekoga ko na političkom nivou i dalje podržava genocid i Izrael, onda će političari vremenom popustiti.
To im mora postati politički teret. Ne možemo se oslanjati na njihov moral. Moramo se osloniti na našu politiku, a to znači da narod mora vršiti dovoljno snažan pritisak na njih.
Možemo li poslati poruku nade ljudima, omladini, da će situacija biti bolja? Vi ste iz SAD-a, vidite promjene kod tamošnjih mladih ljudi, kako oni gledaju na Gazu i okupaciju, ima li nade?
Naravno da ima nade. Izrael je sada širom svijeta postao izopštena država. A narod Palestine je preživio svaki pojedinačni pokušaj da ih se izbriše sa lica zemlje. Njihovo postojanje je samo po sebi otpor.
Kroz historiju vidimo cikluse u kojima se dešavala brutalna, nemilosrdna tiranija, ali su se ljudi iz nje izdigli. Imamo historiju krstaških ratova. Imamo historiju Mongola. Imamo historiju različitih dijelova muslimanskog svijeta koji su bili pregaženi, pa su se ljudi ipak izvukli iz toga. Tako će se i ovaj narod izdići iz ruševina, inšallah.
