Kako piše Guardian, Hamidović je predvodio mrežu djece, uglavnom djevojčica, koja se bavila krađama, od kojih su neki imali samo 10 godina, a prema podacima policije, donosili su prosječno 25.000 eura dnevno.
Ukoliko prestravljena djeca ne bi predala dovoljno novca, bila bi pretučena, paljena ili seksualno zlostavljana, rečeno je pred sudom u Parizu.
Dok su Hamidović, glava romske porodice porijeklom iz BiH, i odrasli članovi porodice živjeli “luksuznim životom”, odnosno nosili dizajnersku odjeću, odsjedali u hotelima s pet zvjezdica, jeli u skupim restoranima i vozili skupe automobile te se razmetali novcem u kazinima, djevojčice su smještane u jeftine hotele ili oronule objekte.
Sedam članova onoga što su istražitelji nazvali klanom Hamidović, četvorica muškaraca i tri žene, bilo je optuženo za trgovinu ljudima, organizovane krađe, korumpiranje maloljetnika, pranje novca i udruživanje radi počinjenja krivičnih djela, u okviru onoga što istražitelji smatraju međunarodnom mrežom džeparoša koja djeluje u nekoliko evropskih zemalja. Svi su negirali optužbe.
Sud je Hamidovića osudio na maksimalnih osam godina zatvora i novčanu kaznu od 500.000 eura, dok je njegova supruga Lejla osuđena na šest godina zatvora i novčanu kaznu od 300.000 eura.
Dvojica sinova ovog para, rođak i dvije rodice osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od pet do sedam godina, uz novčane kazne. Svima je određeno da će nakon izlaska iz zatvora biti protjerani iz Francuske i da im će biti zabranjen ulazak u tu zemlju.
Francuska policija je 2010. godine uhapsila ujaka Roberta Hamidovića, Fehmija (58), koji je već bio osuđen za trgovinu ljudima u Austriji, zajedno s njegova dva sina u blizini Rima i još desetak članova klana na jugu Francuske i u Italiji.
Nakon što je Fehmi Hamidović 2013. godine osuđen na sedam godina zatvora, njegov rođak Roberto preuzeo je kontrolu nad klanom, za koji se vjeruje da je odgovoran za čak 75 posto krađa u pariškom metrou. Roberto Hamidović je, međutim, pred sudom tvrdio da je trgovac polovnim automobilima i da zarađuje između 2.000 i 5.000 eura mjesečno.
Javna tužiteljica Alice Guillet iznijela je drugačiju priču. Kazala je da je porodica Hamidović koristila maloljetnike kako bi osigurala svojevrsnu nekažnjivost.
Džeparošima je bilo naređeno da policiji kažu da imaju 12 godina, godinu manje od dobi krivične odgovornosti u Francuskoj, zbog čega bi ih policija morala pustiti. Njihov svakodnevni život opisala je kao posebno “težak i bolan”.
“To su djeca bez korijena, bez budućnosti, čiji roditelji ponekad čak ni ne znaju datum njihovog rođenja”, dodala je.
Istraga prije suđenja koju je proveo Le Monde otkrila je da je sin Roberta Hamidović, 22-godišnji Roberto Hamidović Jr. poznat pod nadimkom Gony, nadgledao bande džeparoša u ime svog oca i rezervisao taksije kojima su prevoženi na različite lokacije širom Pariza.
Istražitelji su naveli da je svakog dana u Disneyland Pariz, na aerodrom Charles de Gaulle i u metro slano između šest i devetoro djece, kojima je bilo naređeno da ciljaju strane turiste. U Disneylandu bi se miješali s masom okupljenom zbog večernjih parada.
Također bi se zadržavali u blizini bankomata, čekali da korisnici ukucaju PIN, a zatim ih okružili i ukrali im novac i novčanike.
Vjeruje se da su Hamidović i njegova supruga stekli blizu dva miliona eura, od čega je veliki dio navodno skriven u inostranstvu. Dio vremena par je provodio u hrvatskom gradu Puli.
Njegov sin Roberto Jr., jedan od 13 braće i sestara, odrastao je u Rimu pod brigom bake, a u Francusku se preselio sa 14 godina. Kao ni njegova braća i sestre, nije redovno pohađao školu. Većina članova porodice ne zna čitati ni pisati. On i njegova supruga Alessandra imaju trogodišnjeg sina po imenu Al Capone, o kojem se brine dadilja u BiH, objavio je Le Monde.
List je naveo da je Hamidović Jr. istražiteljima rekao da ne pije alkohol, ali su oni otkrili da je u jednom pariškom noćnom klubu potrošio 1.420 eura na dvije boce šampanjca kako bi proslavio izlazak svog brata Gorana iz zatvora.
Guillet je mrežu opisala kao mračni i začarani krug. Djeca koja su bila iskorištavana za krađe kasnije su, kada bi odrasla, i sama postajala eksploatori.
“Tokom ovog suđenja pojavilo se pitanje determinizma, pitanje koje je očigledno već od prvog reda spisa ovog predmeta”, rekla je Guillet.
Istakla je da su i sedmero optuženih u djetinjstvu bili prisiljavani da kradu za svoje roditelje.
“Kakve su šanse imali da ne počnu zauzvrat slati mlađu djecu na posao čim bi postali dovoljno stari? Šanse su bile male, ako ne i nepostojeće. Od žrtava su postajali počinioci. Moramo prekinuti s ovim defetizmom i fatalizmom”, dodala je Guillet.
Guillet je rekla da je jedini način da se ospori nekažnjivost s kojom je porodica Hamidović nastavila djelovati kroz tri generacije, uprkos ranijim presudama protiv članova porodice, izricanje dugih zatvorskih kazni nakon kojih bi uslijedilo protjerivanje iz Francuske.
“Pred ovakvim sistemom, jedino sredstvo je strogoća. Ovo šalje poruku”, rekla je.
Nakon izricanja presude, advokatica Roberta Hamidovića Emperatriz Aguirre rekla je da kazne su prestroge jer se odnose na krivično djelo trgovine ljudima za koje nije bilo konkretnih dokaza.
Mnoga od nekoliko desetina djece koja su korištena kao džeparoši, a koja nisu pozvana da svjedoče kako bi se zaštitio njihov identitet, nestala su nakon hapšenja sedmero optuženih ili su ih preuzele službe socijalne zaštite i smjestile u hraniteljske porodice. Vjeruje se da je gotovo polovina njih u međuvremenu pobjegla.
