Knjiga donosi fascinantne i šokantne detalje o načinu na koji američki predsjednik Donald Trump doživljava svoju moć, vođenje države i globalnu politiku.
Autori u knjizi otkrivaju da je Trump počeo procjenjivati svoj predsjednički autoritet u svjetsko-historijskim okvirima, svrstavajući se u lozu historijskih osvajača, diktatora i moćnika koji su preoblikovali nacije kroz strah i silu.
Prema navodima iz knjige, Haberman i Swan ističu očigledno zadovoljstvo i potpunu lagodu s kojom je američki predsjednik prihvatio svoje konceptualno mjesto uz figure kao što su Mao Ce Tung i Adolf Hitler. U privatnim intervjuima, Trump je reflektirao svoju moć poredeći se s vladarima poput Aleksandra Velikog, Napoleona, Maa i Staljina.
Posebno je zanimljiv njegov argument da posjeduje “veći globalni domet” od njih, jer drevni i rani moderni vladari nisu imali savremene transportne mogućnosti. “Oni nisu imali avione”, kratko je prokomentarisao Trump.
Želja za osvetom i “obrati u radnji”
Nakon povratka na funkciju 2025. godine, Trump je, prema navodima autora, ušao u Bijelu kuću sa snažnom željom za odmazdom protiv pojedinačnih osoba za koje je smatrao da su mu nanijele nepravdu. Na njegovoj meti našao se i Chris Krebs, bivši zvaničnik koji je javno odbacio tvrdnje o masovnoj prevari na izborima 2020. Nakon što su ga saradnici podsjetili na Krebsovo ime, Trump je naredio Ministarstvu pravde da pokrene istragu protiv njega.
Knjiga takođe naglašava kako Trump na visoka imenovanja u svojoj administraciji gleda isključivo kroz prizmu medijske produkcije i estetike.
Kada se nominacija ministra odbrane Petea Hegsetha našla pod oštrim kritikama javnosti, Trump je ozbiljno razmišljao da ga zamijeni Ronom DeSantisom, objašnjavajući to riječima: “Trebaju nam zapleti i obrati u radnji (plot twists)”.
Trump je na kraju zadržao Hegsetha, koji mu je kasnije, prema riječima jednog zvaničnika, redovno pokazivao eksplicitne i grafičke snimke napada dronovima, koje su unutar administracije interno nazvali “Hegsethovi snuff filmovi”. Sličan kriterij imao je i za direktora CIA-e Johna Ratcliffea, za kojeg je izjavio: “Da birate glumca koji će igrati direktora CIA-e, njega biste izabrali”.
Geopolitika kao TV show: Venecuela kao 51. država SAD-a
Rukopis detaljno opisuje Trumpov transakcijski i neortodoksni pristup vanjskoj politici i svjetskim liderima. Tokom jednog sastanka na visokom nivou u Ovalnom uredu, Trump je otvoreno komentarisao situaciju u istočnoj Evropi.
“Nisam veliki fan Ukrajine. Osim njihovih žena. One stalno pobjeđuju na Miss Universe”, izjavio je Trump.
Svoj javni sukob s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim opisao je kao “odličnu televiziju”, dodajući da je sve izgledalo “bolje nego u njegovom reality showu ‘The Apprentice'”.
Kada je riječ o Latinskoj Americi, Trump je u privatnim razgovorima sa saradnicima iznio ideju koja je šokirala prisutne: “Venecuela bi mogla biti 51. američka država i ja bih imenovao guvernera da upravlja njome”.
Njegove interakcije s evropskim saveznicima pratile su sličan, bizaran šablon. Dok se u Washingtonu raspravljalo o planovima za izgradnju trijumfalne kapije, Trump je lično nazvao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kako bi ga pitao da li je pariška Trijumfalna kapija (Arc de Triomphe) opasna. Naime, Trumpa je zanimalo: “Šta misliš, Emmanuele, skaču li ljudi s nje?”.
“Pogledaj ih sada” i unutrašnje krize
Nakon izbora 2024. godine, Trump je izrazio ogromno zadovoljstvo gledajući kako lideri tehnološke industrije, koji su mu se nekada protivili, sada očajnički traže njegovu naklonost. Za Marka Zuckerberga i Jeffa Bezosa je rekao da mu se “ulizuju”, dok je Elonu Musku ponosno prokomentarisao: “Mrzili su me… a pogledaj ih sada”.
Knjiga otkriva i duboke administrativne trenje uzrokovane vanjskim krizama. Visoki zvaničnici Bijele kuće održali su niz sastanaka u kriznoj sobi (Situation Room) kako bi upravljali političkim posljedicama kontroverze oko Jeffreyja Epsteina, s fokusom na to kako dokumenti utječu na Trumpove pristalice.
Takođe, navodi se da je Trump bio vidno potresen ubistvom desničarskog aktiviste Charlieja Kirka. Vijest o atentatu saznao je od svog sina Barrona u prilično napetim okolnostima, što je unutar porodice ponovo pokrenulo duboke strahove za Trumpovu vlastitu sigurnost nakon što je i sam preživio pokušaj atentata tokom 2024. godine.
