Na početku susreta Farhadi je pozdravio prisutne, nakon čega je uslijedio razgovor o njegovom radu i filmovima koji su ga učinili jednim od najpoznatijih iranskih autora savremene kinematografije, a razgovor je moderirao Neil Young.
Young je istaknuo da je Farhadi u Sarajevu drugi put uz poruku: “Niko u Sarajevo ne dolazi samo jednom”.
“Iako vjerovatno već znate, gospodin Farhadi ima dva Oscara za filmove ‘Rastanak’ (‘A Separation’) i ‘Trgovački putnik’ (‘The Salesman’) u kategoriji za najbolji međunarodni dugometražni film. Ono što možda ne znate jeste da je on jedina živa osoba koja ima dva Oscara. On je jedina osoba u posljednjih 60 godina koja je osvojila ta dva Oscara. A posljednji koji je to uradio bio je Ingmar Bergman”, kazao je Young.
Na početku se prisjetio svog odrastanja koje je doprinijelo tome da se bavi filmom.
“U svojim intervjuima sam uvijek govorio o ovom periodu svog života kada sam bio dijete, jer osjećam da u sebi imamo emocionalnu banku. I kada smo djeca ili stvaraoci, imamo mnogo emocionalnih iskustava iz divljeg života, od ljudi oko nas. I to nam pomaže kada odrastemo i želimo nešto napraviti ili napisati dramu. Tako da sam imao veoma bogato djetinjstvo”, kazao je.
Potom se prisjetio različitih ljudi koji su dolazili u trgovinu njegovog oca.
“Mnogo ljudi je dolazilo u njegovu prodavnicu i pozdravljalo ga. Bio je veoma ljubazan prema njima. A ja sam bio tamo kao dijete i posmatrao ljude. Neki ljudi su bili veoma bogati, dolazili su i kupovali mnogo stvari, dok su drugi dolazili i kupovali sitnice. To je za mene bilo poput društvenog istraživanja, podsvjesno. Sjećam se da mi je bilo veoma zabavno gledati ljude i nagađati kakav je njihov život iza tog lica, šta se dešava u njihovom domu”, ispričao je.
Prvi film napravio je s 13 godina i našalio se kako nije znao zbog čega su mu ljudi vjerovali i pomogli da ga napravi.
Prisjetio se i prvog filma koji je pogledao, a koji mu je promijenio život.
“Otišli smo u drugi grad autobusom kako bih prvi put otišao u kino. Autobus je bio tako spor i stigli smo veoma kasno. Zakasnili smo na prvu polovinu filma. Film je bio iz Istočne Evrope, neka vrsta partizanskih filmova, a junak tog filma bio je tinejdžer. Pogledao sam drugi dio i moj život se od te tačke promijenio. Kada sam izašao iz kina, danima i noćima sam razmišljao o prvom dijelu. I počeo sam zamišljati: šta je bilo u prvom dijelu? Ako lik počinje odavde, ko je bio kriv? Uživanje u tom procesu u mojoj glavi – još uvijek se sjećam tog užitka. Možda me upravo to ohrabrilo da postanem pisac i bavim se ovim poslom”, kazao je.
Otkrio je i kako je htio studirati film, međutim, nakon prijemnog ispita komisija je odredila da može studirati pozorišnu režiju.
“To je bilo tako tužno, ali samo za mene, jer u to vrijeme nisam poznavao pozorište. Pokušao sam ne ići na univerzitet, razgovarati s njima i ubijediti ih da me prebace. To je trajalo oko četiri mjeseca. Tokom ta četiri mjeseca imali smo profesora koji nam je rekao da odemo i čitamo Ibsenove drame. I sve se promijenilo”, prisjetio se Farhadi.
Nakon toga je kreirao radiodramu koja je bila jako uspješna i koja mu je donijela i značajan novac.
Potom je govorio koliko je pozorište utjecalo na njega, ali i koliko je zastupljeno u Iranu i nudi različite verzije poznatih djela.
“Ako mi se čita nešto, ne čitam Shakespearea, već Ibsena”, priznao je.
Govorio je i o osnovama kreativnosti kazavši da početna tačka svih djela treba biti stvarni život.
“Ako bi neko pitao dijete: ‘Kakve je boje bio onaj zid?’, ono bi znalo odgovoriti, ali mi to ne možemo jer više ne primjećujemo okolinu. Mi samo nagađamo, pretpostavljamo da je zid takav. Ne posmatramo svijet oko sebe. Da biste bili kreativna osoba, šta vam je potrebno? Trebaju vam oči i uši poput dječijih. Zato pokušavam ovo reći i podijeliti ovo iskustvo: najvažnija stvar i dalje je sam život. Čak i ako pravite film koji nije realističan, taj izvor vam je i dalje neophodan”, zaključuje.
Dan ranije, u prepunom Narodnom pozorištu Sarajevo, Asghar Farhadi primio je Počasno Srce Sarajeva, priznanje koje Sarajevo Film Festival dodjeljuje istaknutim filmskim autorima za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.
Priznanje mu je uručio direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović. Farhadi je nagrađen velikim aplauzom, a nakon preuzimanja priznanja obratio se publici.
“Odličan je trenutak za mene da dobijem ovo priznanje. Ovo je nagrada koja ima posebno značenje. Zahvaljujem timu Sarajevo Film Festivala. Ovo je moj drugi put u Sarajevu. Ranije sam tu bio prije osam godina. Dopada mi se atmosfera ovdje i brojnost publike koja dolazi pratiti filmove. Hiljade ljudi dolaze gledati filmove. Sretan sam zbog prilike da istražujem ovaj festival. Hvala vam”, kazao je Farhadi.
Inače, Farhadi je svoj prvi igrani film “Dancing in the Dust” režirao i napisao 2002. godine. Film mu je donio nagradu za najboljeg glumca na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, kao i nagradu za najbolji film Udruženja filmskih kritičara Rusije. Na Asian Pacific Film Festivalu nagrađen je za najbolji scenarij i režiju.
Godinu kasnije snimio je film “Beautiful City”, a potom su uslijedili “Fireworks Wednesday” 2005. godine i “About Elly” iz 2007. godine.
“About Elly” je premijerno prikazan na Berlinaleu i Fajr Film Festivalu u Teheranu, gdje je Farhadi osvojio Srebrenog medvjeda za najboljeg reditelja, odnosno Crystal Simorgh za najbolju režiju.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima film “A Separation”, koji je napisao i režirao 2010. godine. Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Berlinu, gdje je osvojio Zlatnog medvjeda za najbolji film, kao i Srebrene medvjede za glavne glumce i glumice.
Uslijedio je niz međunarodnih priznanja, uključujući Zlatni globus i César za najbolji strani film, a kruna uspjeha stigla je osvajanjem Oscara za najbolji film na stranom jeziku.
