Ustavno i zakonsko pravo Islamske zajednice u BiH, pa tako i muftijstva mostarskog, je da posjeduje vlastiti vakuf i njime autonomno upravlja

Grad Mostar postupa protivno odredbama Zakona o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i prostora. U članu 2. ovog Zakona uređeno je da su sakralni prostori između ostalog i groblja, mezarja, bez ili sa pojedinačnim spomenicima i objektima u sklopu grobalja, turbeta i mauzoleji, stećci i druge vrste nekropola, te prostori i ambijentalne cjeline koje imaju sakralni značaj. Odredbama ovog Zakona uređene su i obaveze administrativnih organa kao što je Grad Mostar u pogledu prostora koji su pripadali sakralnim prostorima, kao što je i slučaj sa Lakišića vakufom u Mostaru. Postupanjem Grada Mostara u slučaju Lakišića vakufa i kampanji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru krše se prava Islamske zajednica da posjeduje vlastiti vakuf i njime autonomno upravlja, kako mu to dozvoljava i Zakon. Izuzev Zakona o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i prostora, na nivou Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona ne postoji Zakon o grobljima niti bilo koji drugi zakon koji uređuje pitanje sakralnih prostora. Prema tome, ograničavanje prava Islamske zajednice u pogledu prava za zaštiti Lakišića vakuf kao nekadašnji sakralni prostor nisu zasnovana na zakonu niti međunarodnim pravnim standardima.