Novo istraživanje, objavljeno u stručnom časopisu Frontiers, pokazalo je da osobe koje prirodno preferiraju kasno lijeganje i kasno ustajanje, poznate kao “noćne ptice”, češće imaju nezdravije prehrambene navike, veći udio tjelesne masti i povećan rizik od metaboličkih poremećaja, prenosi Medical News Today.
Hronotip predstavlja prirodnu sklonost organizma prema određenom vremenu spavanja i budnosti tokom 24-satnog ciklusa. Naučnici su željeli ispitati kako različiti hronotipovi utječu na prehranu, vrijeme konzumiranja obroka i sastav tijela.
U istraživanju je učestvovalo 287 žena iz Novog Zelanda, evropskog i pacifičkog porijekla, starosti između 18 i 45 godina. Sve učesnice bile su dio ranijeg istraživanja, koje proučava povezanost gojaznosti i crijevnog mikrobioma. U studiju su uključene žene s normalnim indeksom tjelesne mase (BMI) i žene s gojaznošću, dok su trudnice i osobe koje koriste lijekove koji utiču na apetit bile isključene.
Učesnice su dale uzorke krvi, ispunile upitnike o navikama spavanja, hronotipu i radnim obavezama, a istraživači su analizirali njihov sastav tijela i petodnevni dnevnik ishrane. Također su nosile akcelerometre, uređaje koji prate fizičku aktivnost i obrasce spavanja.
Na osnovu rezultata, učesnice su podijeljene u tri grupe: jutarnji tipovi (“ševe”), večernji tipovi (“noćne ptice”) i osobe srednjeg hronotipa. Budući da je više od polovine ispitanica pripadalo srednjoj grupi, istraživači su ih u analizi spojili s jutarnjim tipovima.
Rezultati su pokazali da su žene koje pripadaju večernjem hronotipu imale veći indeks tjelesne mase, veći obim struka i kukova te veći udio visceralne i abdominalne masti u odnosu na ostale učesnice.
Osim toga, “noćne ptice” su češće unosile veće količine hrane u večernjim satima, donosile manje zdrave prehrambene izbore i imale nepovoljnije vrijednosti šećera u krvi i triglicerida, što može povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Istraživači navode da rezultati ukazuju na povezanost između večernjeg hronotipa i povećanog rizika od gojaznosti i metaboličkih poremećaja. Ipak, naglašavaju da je riječ o opservacijskom istraživanju koje ne može dokazati uzročno-posljedičnu vezu, već samo povezanost između navedenih faktora.
Autori smatraju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjelo na koji način vrijeme spavanja i prehrambene navike zajedno utiču na dugoročno zdravlje.
