Priča malog Ayouba slika je svakodnevne borbe hiljada djece s oštećenim vidom u Gazi, koja zbog rata i izraelske blokade ne mogu doći do ljekara, pravih naočala niti operacija.

Iako su mu donatori ubrzo osigurali nove naočale, dječakov glavni problem i dalje postoji – hitno mu je potrebna operacija očiju u trenutku kada je zdravstveni sistem Gaze pred kolapsom.

Ayoubova majka, 30-godišnja Eman Junaid, trenutno živi s porodicom u šatoru u gradu Gazi. Objašnjava da njen sin pati od teške kratkovidnosti od svoje druge godine, nakon što je prebolio groznicu. Stanje mu se s vremenom pogoršavalo.

“Pripremali smo se za putovanje na liječenje, ali je počeo rat i sve je stalo”, kaže Eman.

Ayoub danas rijetko napušta šator. Ne može se slobodno igrati, trčati ni skakati s braćom, sestrama i drugom djecom. Ljekari su ga upozorili da bi svaki pad mogao dodatno oštetiti njegovu mrežnjaču, pa se dječak kreće s izuzetnim oprezom. Često pita majku zašto nije kao ostala djeca i zašto ne može ići u školu.

Sve se pogoršalo krajem aprila kada je, hodajući po ruševinama, pao i razbio naočale.

“Briznuo je u plač, valjao se po podu i očajnički pokušavao da ih sastavi. Bez njih on jedva može da se kreće”, prisjeća se majka.

Uslijedili su najteži dani, dječak nije izlazio iz ugla šatora, a kada bi pokušao hodati, morao se spuštati skroz do poda kako bi razaznao okolinu.

Nakon što se video njegovog plača proširio internetom, donatori su reagovali. Ayoub je dobio nove naočale i počeo ponovo da komunicira s ljudima, što je porodici donijelo olakšanje. Ipak, majka ističe da to i dalje nije prava dioptrija koja mu je potrebna.

Ayoubov slučaj ukazuje na mnogo širu humanitarnu katastrofu. Ratna razaranja i nedostatak medicinske opreme ostavili su hiljade pacijenata bez njege.

Jedini javni centar za njegu očiju, Vladina očna bolnica u Gazi, morala je biti privremeno zatvorena zbog bombardovanja u njenoj blizini.

“Radimo na oko 60 posto kapaciteta u odnosu na period prije rata, prvenstveno jer Izrael sprječava ulazak medicinske opreme i hirurških instrumenata”, objašnjava dr. Hussam Dawoud, direktor bolnice.

Bolnicama nedostaju osnovne stvari, od hirurških mikroskopa do aparata. Trenutno više od 4.000 pacijenata čeka na očne procedure, od toga 2.800 samo na operaciju katarakte. Dodatni problem predstavlja i nagli porast teških očnih infekcija, koje se šire zbog prenapučenosti kampova i loših higijenskih uslova, ostavljajući neke pacijente s trajnim gubitkom vida.

Situacija malog Ayouba samo je dio tragične stvarnosti djece u Gazi.

Share.
Leave A Reply

Exit mobile version