Kako piše američki portal Axios, iza kulisa diplomatske uljudnosti krije se opravdan strah da bi Kina mogla povući radikalan potez koji bi direktno ugrozio globalnu ekonomiju, a posebno tehnološki sektor i razvoj umjetne inteligencije (AI).
Trumpu se, prema navodima izvora, izuzetno svidjela raskoš i poseban, kraljevski tretman koji mu je Xi priredio tokom posjete Pekingu. Međutim, iza srdačnih osmijeha i crvenih tepiha izostali su konkretni rezultati.
Jedan od Trumpovih ključnih savjetnika slikovito je opisao novu strategiju kineskog predsjednika:
“Xi pokušava Kinu postaviti u novi položaj u kojem poručuje: ‘Mi nismo sila u usponu. Mi smo vam ravnopravni. A Tajvan je moj’.”
Isti izvor dodaje kako je ova posjeta znatno povećao izglede da se pitanje suvereniteta Tajvana nađe na stolu u sljedećih pet godina, što zapadni analitičari vide kao uvod u potencijalni vojni sukob.
Najveći strah Washingtona leži u činjenici da bi napad na Tajvan značio trenutni prekid opskrbe poluvodičima. Tajvan je globalni centar za proizvodnju najnaprednijih mikročipova koji pokreću sve – od pametnih telefona do najsofisticiranijih AI sistema američkih tehnoloških divova.
Savjetnici upozoravaju da SAD i zapadni saveznici nemaju plan B ukoliko dođe do blokade Tajvana.
Opskrba čipovima neće biti ni približno dovoljna u narednih nekoliko godina.
Za direktore najvećih svjetskih kompanija, ali i za globalnu privredu u cjelini, trenutno nema hitnijeg pitanja od stabilnosti opskrbe čipovima.
Uprkos geopolitičkim napetostima s Kinom, Trump s ovog samita donosi i određene političke poene na domaćem terenu.
Nekoliko direktora vodećih američkih i svjetskih kompanija pohvalilo je predsjednika zbog njegovog čvrstog stava prema Iranu, kao i zbog napora u otvaranju novih tržišta.
Neki od moćnih poslovnih lidera napustili su samit s velikim optimizmom, nadajući se da će njihove kompanije konačno dobiti dugoočekivane dozvole za poslovanje na golemom kineskom tržištu, pripisujući te zasluge direktno Trumpovom pregovaračkom stilu.
Ipak, pitanje je hoće li kratkoročne poslovne koristi moći kompenzirati dugoročni rizik od potencijalnog sukoba koji bi mogao teško poremetiti svjetsku ekonomiju.
