Polovinom 1993. godine u Prozoru je počelo zarobljavanje Bošnjaka prema naredbi Željka Šiljega u kojoj je stojalo da je potrebno privesti i pritvoriti “sve muškarce muslimanske nacionalnosti u dobi od 16 do 60 godina iz općine Prozor”. U logor je pretvorena Srednja škola u Prozoru koja je nazvana Vojni pritvor Brigade ‘Rama'”. Za komandanta logora je imenovan Mato Zadro.
Pripadnici HVO-a su iz logora izveli oko 50 zatvorenika koje su uputili na područje Crnog vrha. Tamo su ih na zvjerski način povezali žicom. Naime zatvorenike su parovima vezali tako što su im vratove vezali telefonskom žicom, a ruke su im bile vezane iza leđa. Onda su ih natjerali da bosi hodaju nekoliko kilometara prema Makljenu i položajima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prije toga su zatvorenici maltretirani na razne načine, te čak prisiljavani da “pasu” travu.
Povremeno su pripadnici HVO-a pucali u leđa zarobljenicima i ubijali ih.
Kako je otpor boraca Armije Republike BiH bio jak, jedan pripadnik HVO-a je ostavljen sa preživjelim zarobljenicima što je jedan od zarobljenika uspio iskoristiti da ga savlada i preživjeli bošnjački zarobljenici su uspjeli da pobjegnu.
Ubijena su 24 logoraša, od kojih su dvojica bili maloljetnici. Svi ubijeni su bili ubijeni s leđa, svakom je pucano u tjeme, a metak je izašao na čelo. Ubijeni su prvobitno ukopani u masovnoj grobnici na Crnom vrhu, a zatim su tijela prebačena u masovnu grobnicu u Lapsunu. Konačno su ekshumirani 1998. godine i prebačeni u Sutinu.
Još uvijek se traga za trojicom ubijenih logoraša na Crnom vrhu.
Mato Zadro, komandant logora u Srednjoj školi je drugog augusta 1993. godine potpisao dokument kojim se potvrđuje da je Pero Kolakušić preko Pave Marića predao Iliji Franjiću 50 lica u Srednjoj školi i da se niko nije vratio u logor.
Za ovaj zločin niko nije odgovarao.
