Ghalibaf je pojasnio da su u jeku razgovora saznali za Trumpove prijeteće izjave upućene iranskom predsjedniku, pregovaračkom timu, kao i za prijetnje mogućim napadima na iransku teritoriju.
“Rekao sam Vanceu: ‘Ovdje smo da pregovaramo, a prema potpisanom memorandumu, prva tačka jasno kaže da ne smije biti prijetnji ni prisile. Ipak, danas je vaš predsjednik uputio prijetnje. Shvatite da mi nikada ne pregovaramo pod prijetnjama ili pritiskom'”, ispričao je Ghalibaf.
Nakon toga, iranska delegacija je prekinula pregovore, napustila sastanak i odbila povratak za pregovarački sto. Ghalibaf ističe da su Amerikanci preko posrednika tražili novi susret, ali je Iran to odbio. Pristali su isključivo na indirektnu komunikaciju preko posrednika iz Katara i Pakistana. Rezultat tih 80-minutnih pregovora bila je izjava koju su kasnije objavile katarska i pakistanska strana.
Iranski zvaničnik je naglasio i čvrst stav Teherana kada je riječ o medijskom predstavljanju pregovora, ističući da se nisu željeli naći u istom kadru s američkom delegacijom.
“Imamo svoje principe i do sada se nismo željeli pojaviti na istoj fotografiji ili u istom kadru s Amerikancima. Posrednici su insistirali na tome jer je to bio početak pregovora, ali smo jasno poručili da nećemo učestvovati u takvom nečemu i da dolazimo samo na pregovore, bez zajedničkog fotografisanja”, rekao je on.
Ipak, pregovori su donijeli i konkretne ekonomske pomake za Iran. Ghalibaf je potvrdio deblokadu ogromnih finansijskih sredstava. Prema Članu 11, dogovoreno je oslobađanje zamrznutih sredstava – dva odvojena iznosa od po šest milijardi dolara (ukupno 12 milijardi dolara). Neophodni koraci poduzeti su još tokom posjete Kataru, a konačni potpisi stavljeni su u Švicarskoj.
Sigurnost u Hormuškom moreuzu i pitanje Libana
Također, postignut je dogovor o Hormuškom moreuzu, strateški važnoj pomorskoj ruti. Prema njegovim riječima, moreuzom će i dalje upravljati Iran u skladu sa svojim zakonima.
“Moguće je da će dolaziti do problema u Hormuškom moreuzu. Zbog toga smo se dogovorili da uspostavimo poseban centar i ‘crveni telefon’ (hotline) tokom perioda od 30 dana, kako bi se svi eventualni incidenti rješavali po hitnom postupku. Ako Bog da, to će doprinijeti prosperitetu regionalne ekonomije”, istakao je Ghalibaf.
Govoreći o situaciji na Bliskom istoku, Ghalibaf je poručio da Iran neće odustati od pregovora sve dok se ne postigne konačno rješenje za nacionalni suverenitet Libana nad cijelom njegovom teritorijom.
Osvrnuo se i na kritike radikalnijih struja unutar Irana. Komentarišući izjave na državnoj televiziji (IRIB) u kojima su pojedinci priželjkivali zatvaranje aerodroma u Teheranu kako delegacija ne bi ni otišla u Evropu, poslao je oštru poruku:
“Tim dragim ljudima poručujem: da nismo otišli u Švicarsku, svakog trenutka bi se prolijevalo još više krvi muslimana i šiita u Libanu.”
Za kraj, Ghalibaf je odbacio tvrdnje pojedinaca da su diplomatija i vojno djelovanje međusobno suprotstavljeni koncepti, nazvavši takvu dihotomiju zabludom.
“Neki prijatelji vjeruju da je polje diplomatije u sukobu s vojnim poljem, što je fundamentalno pogrešna percepcija. Svaki uspjeh ostvaren u vojnoj areni donosi opipljive koristi tek kada se ta pobjeda politički i pravno prizna i učini trajnom. Bez diplomatije, napori na bojnom polju neće uroditi plodom”, pojasnio je on.
Dodao je da pregovori predstavljaju metodu i nastavak borbe, te da ponekad upravo vojna situacija omogući diplomatiji da ostvari ciljeve koje sama vojska više ne može direktno postići.
