Ušni vosak se prirodno stvara u količini koja je potrebna za zaštitu uha, a organizam ga sam postepeno izbacuje iz unutrašnjeg prema vanjskom dijelu ušnog kanala. Zbog toga u većini slučajeva nije potrebno dodatno čišćenje ušiju.
Međutim, kod nekih osoba može doći do pojačanog stvaranja voska, što ponekad dovodi do začepljenja ušnog kanala. To može uzrokovati neugodne simptome poput slabijeg sluha, osjećaja punoće u uhu, zvonjenja, bola, svraba ili iscjedka.
Iako su ovi simptomi najčešće privremeni, u slučaju većeg nakupljanja voska potrebno je potražiti medicinsku pomoć kako bi se problem pravilno riješio.
Stručnjaci upozoravaju da se štapići za uši ne smiju koristiti unutar ušnog kanala, jer se vosak tako može gurnuti dublje, a postoji i rizik od povrede bubnjića i ušnog kanala, što može dovesti do infekcija ili trajnog oštećenja sluha.
Također se savjetuje da roditelji ne koriste štapiće ni pred djecom, jer ih mališani često oponašaju, što može povećati rizik od povreda.
Ako ušni vosak nije pretjeran i ne izaziva tegobe, može se sigurno ukloniti samo s vanjskog dijela uha. Nakon kupanja dovoljno je lagano obrisati uho vlažnom krpom ili pomoći djetetu da nagne glavu kako bi voda i višak voska prirodno izašli.
Po potrebi se mogu koristiti i preparati iz apoteke koji omekšavaju ušni vosak, nakon čega se on lakše uklanja s vanjskog dijela uha. Ovi proizvodi su posebno korisni kod djece koja su ranije imala problema s nakupljanjem voska.
Metode poput korištenja ušnih svijeća ne preporučuju se zbog rizika od opekotina i oštećenja uha, kao i nedokazane efikasnosti.
U blažim slučajevima mogu pomoći i ispiranje toplom vodom ili kapi za omekšavanje voska, dok se u težim situacijama preporučuje pregled i tretman kod pedijatra ili ljekara.
