“Ljekovito bi bilo za BiH da se nakon Schmidta povuku i strane sudije Ustavnog suda BiH, što zahtijeva potpuno triježnjenje političkog Sarajeva”, rekao je Špirić.
Političari iz Republike Srpske i to najviše iz SNSD-a su najglasniji u pozivima da se vrati izvornom Dejtonskom sporazumu, što oni tumače kao poništavanje svih reformi koje su došle nakon rata, iako je i sam “izvorni” Dejtonski sporazum stvorio uslove za reforme.
Ono što je u Špirićevom zahtjevu za “povlačenje sudija” posebno dvolično jeste da upravo u “izvornom” Dejtonskom sporazumu piše: “Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova. Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije BiH, dva člana bira Narodna skupština Republike Srpske, a preostala tri bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH”.
Ustav predviđa mogućnost da se zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine promijeni način izbora sudija koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Ipak, Ustav ne govori da je moguće promijeniti karakter sudija nego samo način njihovog izbora.
Dakle, zahtjev za uklanjanje stranih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je zahtjev i za promjenu Dejtonskog sporazuma, a njegovo otvaranje bi moralo povući i rješavanje puno drugih pitanja koja onemogućavaju napredovanje Bosne i Hercegovine.
Može se i pretpostaviti da bi i u ovom pitanju politika iz RS-a pristupila kao “švedskom stolu”, stvarajući krize u institucijama gdje nisu moguće jednostavne blokade.
Vladajući političari iz Republike Srpske su nedavnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, odlazak Christiana Schmidta i novo pozicioniranje američke politike prema Bosni i Hercegovini pokušali predstaviti kao vlastiti veliki uspjeh, iako je između ostalog američka ambasadorica Tammy Bruce naglasila poštovanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kao jedan od dokaza da je država stabilna.
Iako se političari iz RS-a nadaju da su im sada povoljne geopolitičke okolnosti za lansiranje napada na ovu instituciju, tj. na pokušaj uvođenja određene vrste etničkog glasanja, to bi moglo i da bude dvosjekli mač. Očito je izgovor za manje američko angažovanje u Bosni i Hercegovini stabilnost koju garantuje i Ustavni sud, a napadi na njega ruše tu “stabilnost”.
Izjava Špirića data u kontekstu trenutnih političkih dešavanja je nagovještaj prioriteta politike SNSD-a, ali Ustavni sud BiH je već od ranije meta konstantnim osporavanjem odluka, ali i odbijanjem Narodne skupštine RS-a da imenuje dvoje sudija što je obavezna prema Ustavu Bosne i Hercegovine i Dejtonskom sporazumu.
Na konferenciji koju je organizovao Ustavni sud Bosne i Hercegovine, upravo je predsjednik suda Mirsad Ćeman podvukao ovaj problem.
“Izaberite nedostajuće sudije na vrijeme, nemojte da bilo ko dovodi u pitanje legitimitet Ustavnog suda. Nemojte da bilo ko, bilo čime motiviran, dovodi u sumnju ustavnost, legalitet i legitimitet suda”, poručio je Ćeman.
Sutkinja Angelika Nußberger je naglasila da su strane sudije u Ustavnom sudu bazirane na Ustavu Bosne i Hercegovine i da je na građanima države da promijene Ustav i da će strane sudije prve to prihvatiti.
Ustavni sud smetnja onima koji napadaju institucije BiH
U razgovoru za Klix.ba delegat u Domu naroda i bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović je kazao da je Ustavni sud već duže vrijeme na udaru onih političkih snaga kojima je on smetnja, jer je njegov zakoniti rad u skladu sa Ustavom smetnja za ostvarenje njihovih ciljeva.
“A njihovi ciljevi su poznati. Dakle, umanjenje kapaciteta institucija Bosne i Hercegovine, secesija i druge nedozvoljene aktivnosti. Prema tome, to nije ništa novo. Međutim, moraju znati da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine komponovan, a i način njegovog rada, struktura i nadležnosti su u skladu i u vezi sa ostalim odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prema tome, sve je to dio ovog paketa: entiteti, cjelovita država, kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, entitetska struktura unutar Bosne i Hercegovine i, naravno, Ustavni sud Bosne i Hercegovine koji može odgovoriti zadatku tumačenja i očuvanja Ustava ovakvog kakav jeste”, kazao je Džaferović.
On podsjeća da ustavni sistem daje brojne mogućnosti za one koji ga žele zloupotrijebiti, za bojkote i blokade, te za poduzimanje poteza koji nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i da je Ustavni sud je zapravo iskomponovan onako da može dati odgovor na tu situaciju.
“Ustavni sud Bosne i Hercegovine je sud koji je u Ustavu Bosne i Hercegovine i Dejtonskom mirovnom sporazumu pozicioniran kao potpuno samostalan sud. Jedine odredbe koje se tiču Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a koje donosi Parlament, su u stvari sam Ustav Bosne i Hercegovine. Nije potreban nikakav zakon za njegovo funkcionisanje i nije moguće donijeti nikakav zakon za funkcionisanje Ustavnog suda. On funkcioniše na osnovu Ustava, a Ustav mu je dao ovlaštenje da on sam uređuje pravila po kojima će raditi. U tome se ogleda specifičnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Njegova različitost u odnosu na ustavne sudove nekih drugih država je posljedica ovakvog ustavnog uređenja i neka vrsta odgovora na njega. Svako ko misli da može promijeniti prirodu Ustavnog suda, njegov karakter i njegovu poziciju, te ga vezati za zakon koji bi uređivao pravila njegovog ponašanja, mora znati da se time zadire u Dejtonski mirovni sporazum. Iz Ustava Bosne i Hercegovine se moraju ukloniti svi mehanizmi koji su prijetnja funkcionisanju države, pa tek onda o tome razgovarati”, poručuje Džaferović.
Podcrtava da je jedino moguće razgovarati kroz promjenu Ustava Bosne i Hercegovine i to takvu promjenu koja će ukloniti sve mehanizme bojkota, blokade i sve rizike po državu Bosnu i Hercegovinu.
“Ako neko misli zadržati entitetsko glasanje, entitete i sve ostalo, a promijeniti karakter Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i njegove nadležnosti, taj zadire u takozvanu dejtonsku ravnotežu, a to jednostavno nije moguće”, poručio je Džaferović.
Ističe da se mora čuvati pozicija Ustavnog suda onako kako je ona sada pozicionirana i da je zato potrebno jedinstvo svih probosanskih političkih stranaka unutar Bosne i Hercegovine.
“Pokazali smo da imamo jedinstvo, recimo u Domu naroda, u Klubu Bošnjaka. Tamo imamo četiri političke stranke i mi smo jedinstveno djelovali kada je u pitanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Ovo tačno nadilazi pitanje pozicije i opozicije, to je pitanje države, i tu treba nastupati jedinstveno. Bilo je pokušaja da se promijeni karakter Ustavnog suda, a da se sve ostalo zadrži isto. Mi smo, naravno, smatrali da je to jedan neustavan prijedlog koji je predstavljao udar na Bosnu i Hercegovinu i on je povučen iz parlamentarne procedure. Ali, mi smo zbog toga povlačili poteze – nismo htjeli dolaziti na sjednice jer smo smatrali da to ne može biti tema za raspravu”, navodi Džaferović.
On podcrtava da delegati, zastupnici ili bilo ko drugi, ne mogu predlagati zakone kojima se ruši država Bosna i Hercegovina, a onda tražiti da se učestvuje u raspravi o takvim zakonima.
“Nećemo učestvovati u raspravama kojima se ruši država. To nije bio bojkot, niti je to bilo uskraćivanje kvoruma, jednostavno takva tema ne može biti na dnevnom redu. Zastupnici i delegati imaju pravo i obavezu predlagati zakone, ali također imaju jasnu obavezu da to mora biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i da se mora poštovati država Bosna i Hercegovina. Sve što izlazi izvan toga ne može biti tema, mi to nismo ni smatrali temom, i zbog toga nismo dolazili na sjednice. Bili smo jedinstveni u tome, četiri političke stranke, nas pet. Mislim da je svima unutar Bosne i Hercegovine ovo toliko bitno i važno pitanje o kojem se može nadugo i naširoko govoriti, ali jedinstvo je nešto što je apsolutno neophodno”, poručio je Džaferović.
O stranim sudijama
Džaferović poručuje da što se tiče stranih sudija, a to su sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, on ne zna kome u Bosni i Hercegovini može smetati da u strukturi Ustavnog suda budu ljudi koji su vezani za Evropski sud za ljudska prava, a mi hoćemo da postanemo članica Evropske unije.
“Što se tiče njih i njihove pozicije, postojeći Ustav Bosne i Hercegovine propisao je mogućnost da pet godina nakon njegovog stupanja na snagu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može zakonom propisati drugačiji način izbora tih sudija. Dakle, ne govori se o odlasku tih sudija, nego o načinu izbora. Sada se oni biraju tako što ih imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, uz konsultacije sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Prema tome, Parlamentarna skupština je imala mogućnost pet godina nakon Dejtona da razmatra drugačiji način izbora , dakle, ne njihov odlazak, nego samo način izbora. Međutim, očigledno je da se ni za to nisu ispunili uvjeti, jer su prisutni stalni napadi na Ustav Bosne i Hercegovine, tako da ni način njihovog izbora nije moguće promijeniti”, poručio je Džaferović.
Džaferović naglašava da se ne može govoriti o njihovom odlasku iz Ustavnog suda, nego samo o načinu izbora kako to Ustav propiše.
“Zakonom koji je bio u parlamentarnoj proceduri, krugovi koji stalno napadaju Bosnu i Hercegovinu teže da promijene karakter Ustavnog suda i način odlučivanja, kako bi se državi jednostavno svezale ruke kada je u pitanju ta vitalna institucija. Dakle, nisu se stekli uslovi ni za promjenu načina izbora”, zaključio je Džaferović.
