Iako se kućni poslovi često doživljavaju kao naporna obaveza, psiholozi i zen praktičari tvrde da u njima postoje konkretne koristi za mentalno zdravlje.
Takvi ponavljajući fizički zadaci mogu potaknuti svjesnu prisutnost, ali i dati prostoru da misli lutaju, uz jasan osjećaj postignuća nakon završenog posla.
“Prije prosvjetljenja, cijepaj drva, nosi vodu. Nakon prosvjetljenja, cijepaj drva, nosi vodu”, navodi u svojoj knjizi Shoukei Matsumoto, budistički monah iz Kyota.
Dodaje i da se u zen praksi čišćenje ne posmatra samo kao održavanje prostora nego kao način oslobađanja od vezanosti i brige o odnosu čovjeka sa svijetom.
Klinička psihologinja Holly Schiff iz Greenwicha u Connecticutu kaže da je veza između mentalnog zdravlja i čišćenja stvarna.
“Ponavljajuće, fizičke aktivnosti poput čišćenja mogu regulisati nervni sistem jer su predvidljive, strukturirane i daju jasan osjećaj završetka”, navela je.
Upravo zbog toga, objašnjava, ljudi mogu osjetiti više kontrole i stabilnosti, a vidljiv rezultat rada dodatno donosi zadovoljstvo.
Onima kojima je čišćenje posebno naporno savjetuje se da se ne fokusiraju na cijelu listu obaveza, nego na sam proces ili prvi mali korak. Schiff preporučuje da se pažnja usmjeri na ritam pokreta, temperaturu vode ili drugi osjetilni detalj jer se tako zadatak može pretvoriti u vježbu prisutnosti.
Matsumoto pritom upozorava da cilj ne treba biti savršenstvo.
“Mir se ne nalazi u konačnom ‘urednom stanju’, nego u poniznom, stalnom činu pražnjenja prostora i naših umova”, poručio je, uz podsjećanje da se u prirodi sve neprestano mijenja i da savršen red zapravo ne postoji.
