Ljubav prema muzici Karić gaji od djetinjstva, a pojasnila je i u kojem trenutku života je prepoznala da će njena karijera otići u muzičkom smjeru.
“Uvijek sam bila sklona umjetnosti, iako se u porodici niko nije profesionalno bavio njom. Tata je svirao gitaru, onako amaterski, a mama je pjevala u školskom horu. Može biti da sam baš od nje naslijedila taj talenat. Veliku ljubav sam oduvijek gajila i prema glumi i plesu, a te talente sam vjerovatno naslijedila od tetke koja se u mladosti bavila glumom. Od djetinjstva sam pjevušila po kući, mada to u početku naravno nije imalo veze sa operom. Tek nekada u srednjoj školi, kada sam upisala solo pjevanje, prepoznala sam da bi to moglo biti nešto čime bih se željela ozbiljno baviti”, kazala je.
Ona ističe da je prvo upisala nižu muzičku školu, gdje je svirala klavir pa je isprva mislila da će nastaviti tim putem. Prije sviranja klavira bavila se baletom i odbojkom.
“Nisam se nadala da će operna solistica biti moj poziv. Najprije sam upisala Prvu gimnaziju u Sarajevu a onda, uporedo s njom i Srednju muzičku školu, odsjek solo pjevanje. Jednostavno sam imala želju da probam, ne znajući hoće li mi uopšte ići. Tadašnja profesorica pjevanja mi je rekla: ‘Ili ćeš se zaljubiti u operu ili krenuti skroz drugim putem’. Na kraju se pokazalo da je opera ipak postala moje životno opredjeljenje. Znala sam to u trećem razredu srednje škole kada sam izašla prvi put na scenu sarajevskog Narodnog pozorišta, u okviru koncerta koji je bio posvećen velikom jubileju Srednje muzičke škole Sarajevo. Tada sam otpjevala kratku ariju uz orkestar i bila neizmjerno ponosna što sam imala priliku stati na tu scenu, ali i osjetiti akustiku pozorišta”, navela je.
“Italija je brzo postala moj drugi dom”
Karić je kazala da je potpuno prirodno došao i nastavak njenog opernog usavršavanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a između treće i četvrte godine studija počela je vokalno sazrijevati. Master studije završila je paralelno u Sarajevu i Padovi.
“Odlučila sam se na Erasmus program studiranja u Italiji kako bih radila s italijanskim opernim majstorima i proširila znanje. Mislim da je to bila dobra odluka i zaista neponovljivo iskustvo – nešto što bih preporučila svakom mladom umjetniku. Erasmus me oblikovao u sposobniju, zreliju i obrazovaniju osobu, kako profesionalno tako i privatno. Italija mi je brzo postala drugi dom i teško mi je bilo razdvojiti se od svega što sam tamo postigla i ostavila iza sebe. Kada govorimo o prednostima za studente opere i generalno operne umjetnike u Italiji, najveći benefit je svakako veliki broj prilika za koncerte i majstorske radionice. Tako sam zajedno sa kolegama iz moje klase, prof. Lidije Tirendi, imala priliku raditi sa svjetski poznatom sopranisticom Barbarom Frittoli. Podijelila je s nama iskustva sa svjetskih pozornica, što nemamo priliku čuti u standardnoj muzičkoj edukaciji. Također, u inostranstvu, posebno u Italiji – zemlji koja je kolijevka opere, mnogo je veći broj opernih produkcija: gotovo svaki mjesec teatri donose novu premijeru. Italijani su vijekovima okruženi opernom tradicijom i odrastaju uz nju – ona je oduvijek bila sastavni dio njihove kulture. Upravo zbog toga, ta publika ima posebno razvijen senzibilitet za operu u okruženju gdje ova umjetnost zauzima posebno mjesto“, poručuje Karić.
“Svaki mladi pjevač trebao brusiti svoje znanje kod više mentora”
Ova mlada operska solistica pohađala je mnoge majstorske radionice eminentnih profesora i pjevača, a pojasnila je koliko su za njen dalji napredak značajne te dodatne edukacije u profesiji.
“Svaki operni pjevač svjestan je koliko je kontinuiran rad na vokalnoj tehnici važan – to je temelj uspješne pjevačke karijere. Nikada ne prestajemo da radimo na sebi. Pored dramskog izraza, scenske prezence, izučavanja libreta… Najvažnija je upravo vokalna tehnika. Važno je da pjevač u svakom trenutku ima mentora. Rad s više mentora može biti prednost, jer svako donosi nove ideje i različite pjevačke trikove. U mom slučaju, temelje profesije postavila je profesorica solo pjevanja na MAS UNSA Vedrana Šimić, ali su mi također od velike pomoći bili novi savjeti i mišljenja profesora u Italiji”, kazala je.
Od koncertnih nastupa Karić izdvaja iskustva s koncerta u Padovi “Gala Lirico”, kao i nastup u Sarajevu na festivalu Majske muzičke svečanosti.
“‘Gala Lirico’ je bio moj prvi koncert u Padovi pred italijanskom publikom, u svečanom auditorijumu Pollini. Tada sam pjevala jednu od meni omiljenih opernih arija – Habaneru iz opere ‘Carmen’. Na Majskim muzičkim svečanostima prvi put sam nastupila 2023. godine, kada sam upriličila prvo izvođenje djela pokojne profesorice i kompozitorice Anđelke Bego Šimunić ‘Večernji vjetar’, u čiju čast je i održan ovaj koncert. To je bilo posebno iskustvo, a ujedno i moj prvi nastup na festivalu koji je jedan od najljepših i najznačajnijih projekata Muzičke akademije u Sarajevu”, navela je.
Od debija u ‘Figarovom piru’ do solistice u ansamblu Opere NPS
Od svoje 22. godine, kada je debitirala u operi NPS, Karić je dio Narodnog pozorišta u Sarajevu te ističe kako rad na glasu počinje svakodnevnim vježbanjem vokalne tehnike, a zatim i repertoara koji priprema. Do sada je igrala u predstavama “Figarov pir”, “Mala Floramye”, a prva premijera bila joj je operni diptih “Cavalleria rusticana/Gianni Schicchi”.
“U Narodnom pozorištu sam debitirala na četvrtoj godini studija. Slučajno sam postala dio projekta ‘Figarov pir’. Trebala sam biti studijska uloga, ali naposlijetku sam dobila priliku pjevati jednu od repriza, zahvaljujući dirigentici Ani Zorani Brajović koja je prepoznala moj talenat. Pjevala sam ulogu Cherubina, koja mi je, sigurno mogu reći, do sada najzahtjevnija uloga, jer se radi o Mozartu koji zaista traži apsolutnu kontrolu glasa i preciznost što je veliki izazov za mladog pjevača. Nakon toga nisam mogla naslutiti kada ću se ponovo vratiti na tu scenu. U međuvremenu, nakon magisterija, upisala sam još jedan master u Austriji iz želje da se dodatno razvijam. Međutim, nakon prvog semestra se već vraćam u svoje rodno Sarajevo. Razlog je bio konkurs za solistu Opere NPS nakon kojeg, od decembra 2025. godine, zvanično postajem član opernog ansambla. Od tada sam nastupila u četiri predstave. ‘Prva je bila ‘Mala Floramye’. Uloga šjore Petronile, majke Floramye, brzo mi je prirasla srcu. Tada sam zapjevala sa svim prvacima opere. U diptihu ‘Cavalleria Rusticana/Gianni Schicchi’ imala sam priliku igrati čak tri uloge. Omiljena uloga do sada mi je Lola iz opere ‘Cavalleria Rusticana’ zbog vrckavog i prepredenog karaktera. Lik s kojim sam se povezala na prvu”, kazala je.
Kada je riječ o planovima za naredni period, Karić kaže da se raduje svemu onome što slijedi, a to je niz zanimljivih projekata.
“Ono što me čeka u skorijem periodu je koncert solista 4. jula, gdje ću sa svojim kolegama pjevati poznate arije i duete iz svjetski popularnih opera. Nakon toga, tokom ljeta me čeka operna akademija u Berlinu gdje sam dobila priliku pjevati ulogu La Ciesca u operi ‘Gianni Schicchi’, a kao studijsku ulogu ću pjevati Drugu damu iz opere ‘Čarobna frula’. Moram reći da mi je velika čast dijeliti scenu sa bh. opernim prvacima i s njima zajedno proživljavati najljepše emocije ali i sam proces pripreme predstava. To su momenti puni izazova, napora i posvećenosti. Cijeli ansambl Opere me jako lijepo prihvatio od prvog trenutka mog dolaska. Na tome sam im zaista zahvalna. Jedinstven je osjećaj kada se, nakon dugih priprema, otvori zavjesa i kada zajedno oživimo priču na sceni. Tada vidim da sav trud ima smisla i da je silna ljubav prema ovom pozivu opravdana. Želimo mlađim generacijama publike pokazati da opera nije nešto što je dosadno, već nešto u čemu se i sami mogu pronaći. Nešto što može ispuniti dušu, navesti na razmišljanje, zabaviti, ali i educirati. Lijepo je imati stabilno tlo u svom gradu i drago mi je što sam ostala ovdje, ali planiram i dalje nastupati i van BiH”, poručila je Karić na kraju razgovora za Klix.ba.
