Prema pisanju Al Jazeere, pozivajući se na izraelski list Yedioth Ahronoth, takvi dronovi povezani su s operaterom fizičkim kablom umjesto radio-veze ili satelitskog signala. Kabal može biti dug između 10 i 30 kilometara, što letjelici omogućava da gađa udaljene ciljeve bez emitiranja signala koji bi izraelski sistemi za elektronsko ometanje mogli presresti ili blokirati.
Vojni analitičar Hassan Jouni naveo je da to tradicionalne sisteme ranog upozorenja čini praktično slijepim. Dronovi su napravljeni od lagane stakloplastike, pa imaju vrlo slab toplotni i radarski potpis, a uz pomoć optičkih kamera visoke rezolucije operateri ih ručno usmjeravaju prema osjetljivim dijelovima oklopnih vozila, poput kupole ili gusjenica tenka.
U napadu kod Taybeha, kako prenosi Ynet, eksplozivom natovaren dron pogodio je izraelsku oklopnu jedinicu, pri čemu je poginuo Idan Fooks, a ranjeno je još šest vojnika. Kada je stigao helikopter za medicinsku evakuaciju, lansirana su još dva drona, od kojih je jedan eksplodirao nekoliko metara od letjelice.
Izraelski komandanti na terenu zbog toga su, prema izvještajima, sve frustriraniji. Jedan izraelski komandant rekao je vojnom dopisniku Doronu Kadoshu: “Nema se tu mnogo šta uraditi”.
Dodao je da se uputstva vojnicima u suštini svode na: “Budite oprezni, a ako primijetite dron, pucajte na njega”.
Kako ne postoji sistemsko rješenje, neke jedinice samostalno postavljaju improvizirane mreže iznad položaja, kuća i prozora u nadi da će se dronovi zapetljati prije detonacije. Analitičar Nidal Abu Zaid ipak navodi da ova tehnologija ima i slabosti, jer su takve letjelice osjetljive na jaku kišu, snažan vjetar i fizičke prepreke koje mogu prekinuti tanki optički kabal.
Izrael vjeruje da se dronovi proizvode lokalno i da ih je lako napraviti, potrebno je malo više od komercijalno dostupnog drona, male količine eksploziva i prozirne žice koja je lako dostupna na potrošačkom tržištu, rekao je.
On je nazvao ove dronove najvećom prijetnjom vojnicima unutar Libana, ali je dodao da izraelska vojska radi na tehnološkim rješenjima. U međuvremenu, Izrael poduzima mjere na terenu kako bi zaštitio trupe, poput postavljanja mreža i kaveza na vojna vozila.
Dronovi s optičkim vlaknima su najnoviji dio “igre mačke i miša” u kojoj izraelska visokotehnološka odbrana nastoji presresti nove prijetnje, posebno one manje sofisticirane.
Ran Kochav, bivši šef komande protuzračne odbrane izraelske vojske, rekao je da Izrael ne uspijeva u pokušajima da se odbrani od dronova s optičkim vlaknima.
“Oni lete veoma nisko i veoma brzo, i vrlo su mali, teško ih je otkriti, a čak i nakon što budu otkriveni, zaista ih je teško pratiti”, rekao je.
Kochav je kazao da je Izrael godinama bio fokusiran na jačanje svojih sistema protuzračne odbrane kako bi poboljšao zaštitu od raketa i projektila. Međutim, dronovi nisu smatrani prioritetom.
Tokom rata u Ukrajini, Moskva i Kijev su uključeni u utrku za razvoj nove tehnologije.
Rusija gotovo svake noći napada Ukrajinu dalekometnim jurišnim dronovima Shahed, koji potiču iz Irana. Iako je Moskva značajno unaprijedila te dronove, neki se i dalje mogu oboriti elektronskim ometanjem.
Dronovi s optičkim vlaknima razvijeni su kako bi zaobišli taj problem, iako nemaju isti domet kao dronovi koji koriste radio-vezu ili umjetnu inteligenciju za navigaciju.
Rusija i Ukrajina koriste mnogo različitih tipova dronova “u fenomenalnim razmjerama”, dodao je.
Dronovi s optičkim vlaknima koriste se u tolikoj mjeri da snimci pokazuju kako su ukrajinski gradovi na prvoj liniji fronta prekriveni sjajnim nitima nalik ribarskom najlonu, koje podsjećaju na ogromne paučine koje se presijavaju na suncu.
Izrael ima dovoljno vatrene moći da presretne dronove, ali ključ je u njihovom ranom otkrivanju, rekao je Kochav.
Objasnio je da Izrael već posjeduje odgovarajuću tehnologiju koja prati promjene svjetlosti, identificira signale i komunikacije te može prepoznati zvuk propelera dronova.
Međutim, dodao je da ti sistemi za nadzor nisu široko raspoređeni duž sjeverne granice.
