Čegar ističe da će se danas na obilježavanju Dobrovoljačke ulice okupiti ljudi koji kako kaže nemaju veze s tim događajem niti su se nalazili na tom mjestu.
“Jovo Divjak je umro, govorim o direktnim akterima, ja sam još jedini živ s lica mjesta i koji znam pravu istinu i koji sam rekao pravu istinu. Ali ove naše izgleda boli prava istina jer sve tri strane hoće da kažu šta njima odgovara. Treći maj počinje drugog maja kad su oni predsjednika (op.a Aliju Izetbegovića) skinuli, zarobili na aerodromu predsjednika i ovu delegaciju koja se vraćala avionom. I oni su uzeli predsjednika i tu delegaciju i oni su ih zarobili. A zarobili su ih da bi mogli izvršiti razmjenu da izađe komanda druge armije iz Sarajeva. Međutim tokom noći, ustvari popodne 2. maja su doveli predsjednika i delegaciju u komandu i tu je dogovorena razmjena na način da se predsjednik dovede do Ajfelovog mosta. Tu da izađe predsjednik i njegova delegacije, a da Kukanjac sa svojom grupom koja je odabrana, ode u Lukavicu. Nije dogovoreno da idu svi. Ovo sve što sad pričaju i jedna i druga strana nije tačno. Tokom noći oficiri koji su bili u komandi druge armije su se pobunili i rekli ‘idemo svi, dakle ili idemo svi i neće ostati niko’. Onda su išli ovi naši na pregovore Juka Pušina, Bakir Alispahić i drugi”, rekao je Čegar.
On ističe da je do kulminacije događaja došlo kod mosta Čobanija gdje je kolona zaustavljena sa kontejnerima smeća koji su postavljeni ispred oklopnih transportera.
“Sve se zna ko je napravio blokadu, to je dato tužilaštvu. Zna se ko je ubio šest ljudi tamo sve se to zna. Nikad nije to do kraja završeno, evo sad se vode procesi protiv ljudi koji uopšte veze nemaju s Dobrovoljačkom. Pobijeni su ti ljudi, ostale smo mi spasili na način da smo ih transportovali u Vojnu bolnicu ja i par mojih ljudi. Jovo Divjak je odro glas vičući ‘Ne pucaj, ne pucaj’. Međutim, propaganda je na Palama tu noć objavila i ukinula ono ‘ne’ da ostane ‘pucaj, pucaj’. Nije istina da je iko pucao s prozora po koloni, nije istina da su obarana drveća pred kolonu. Evo otiđite i danas pa vidite tamo nema nijedno drvo da može zapriječiti kolonu, tamo nema žbuna dobrog. Sve je to propaganda”, rekao je Čegar.
Prema njegovim riječima tokom trajanja incidenta u Dobrovoljačkoj plan je bio izvršiti smjenu u Predsjedništvu RBiH i ubiti Aliju Izetbegovića.
“Imate snimak gdje Alija viče ‘Zoka sine, ne daj da me ubiju’. Ja sam bio ulazio u transporter, da nije bilo njih unutra (Alije Izetbegovića i njegove kćerke, op.a.) ja bih ubacio bombu jer sam imao bombu u onoj ruci koja nije bila ranjena. Bog mi je svjedok da sam uradio šta sam mogao i to je završeno kako je završeno. Mislim da je Dobrovoljačka bruka i ljaga rata s naše strane, ta Dobrovoljačka se nije smjela desiti”, rekao je Čegar.
Govoreći o krivičnoj i komandnoj odgovornosti Čegar ističe da se Dobrovoljačka desila u periodu kad se tek stvarala organizirana komanda Armije Republike Bosne i Hercegovine i da dosta toga nije bilo ustrojeno.
“Ovaj jedan je ubio tih šest ljudi zbog tog prokletog revolvera kod jednog potpukovnika. On ga je vidio i rekao daj mi, ovaj je rekao ne dam i uzeo pušku i sasuo u toj hitnoj, i nažalost desilo se to što se desilo, ubio je ženu vojnika, tri pukovnika i jednog potpukovnika. Ono što je rekao Kukanjac to je sto posto istina, ja sam to potpisao. Ja sam te ljude kupio mrtve, ja sam zbrinuo ranjene. A Kukanjac je bio danas ovako, sutra onako. Ako je trijezan moglo se razgovarati s njim, međutim on je dosta pio. Noć prije svih tih događaja ministar Alija Delimustafić i ja smo bili kod njega u kabinetu. Ja sam svjedok da ga je Alija molio da ne pucaju, da mu je dao pare, viski, cigare. Ali da se nije desilo to što se desilo sve bi drugačije bilo, da ti ljudi nisu ubijeni. Mi smo držali komandu, oni iz komande nisu mogli nikud”, rekao je Čegar.
Kako kaže, da se opet nađe u istoj situaciji kao 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici uradio bi isto jer je branio svoj grad.
