Ta emocionalna udaljenost dovodi do poteškoća u izražavanju potreba i stvaranju utiska da je nešto bitno nedostajalo. Psiholog Mark Travers tvrdi da roditelji uprkos dobrim namjerama, na pojedine načine mogu nenamjerno doprinijeti emocionalnoj traumi.
Osim toga, ističe da se briga o djetetu razlikuje od emocionalne usklađenosti. Briga uključuje zadovoljavanje osnovnih potreba poput hrane, sigurnosti i obrazovanja, dok usklađenost podrazumijeva razumijevanje djetetovih emocija.
“Kada roditelj ne reaguje na emocije djeteta, ono može zaključiti da njegovi osjećaji nisu bitni ili sigurni za izražavanje”, navodi Travers za Psychology Today.
Psihoanalitičar Donald Vinikot opisao je koncept “dovoljno dobrog roditelja” koji uključuje i emocionalnu prisutnost. Iako mnogi roditelji ispunjavaju praktične obaveze, oni mogu imati poteškoće s emocionalnom dostupnošću.
“Takav nedostatak može biti povezan s depresijom, anksioznošću i problemima u regulaciji emocija. Djeca teže prepoznaju i razumiju svoje osjećaje”, kazao je psiholog.
Teorija privrženosti pokazuje da se sigurna povezanost razvija kroz dosljedne reakcije na djetetove potrebe. Ako su te reakcije nepredvidive ili emocionalno udaljene, mogu se razviti nesigurni obrasci vezivanja.
“To se može desiti i u porodicama bez očiglednih problema. Djeca se tada često prilagođavaju potiskivanjem svojih potreba, što kasnije može dovesti do poteškoća u odnosima i osjećaja usamljenosti”, navodi Travers.
