Alat je, prema riječima urednika historije Christiana Staasa, zabilježio milione pristupa i hiljade dijeljenja, uz više od 1.000 komentara čitalaca. On kaže da se u ovom slučaju spajaju protok vremena i nove tehnološke mogućnosti istraživanja.
“Nakon 1945. većina Nijemaca sebe je vidjela kao žrtve”, rekao je Staas, dodajući da se malo govorilo o ličnoj ulozi, prešutnom pristanku ili saznanjima o zločinima režima.
Jedan od onih koji su preko baze podataka došli do ličnog otkrića je Olaf Köndgen, 64-godišnji njemački stručnjak za ljudska prava koji živi i radi u Francuskoj. On je saznao da mu je otac Ernst pristupio NSDAP-u 1. septembra 1939, na dan početka rata, što je promijenilo njegovo razumijevanje očevih motiva.
“Sada shvatam da je njegov glavni motiv možda zapravo bio ideološki”, rekao je Köndgen.
Slično iskustvo imao je i Niko Karsten, 56-godišnji inženjer zaštite okoliša, koji je prošlog mjeseca otkrio da je njegova baka po majci Irmgard Roßberg postala članica NSDAP-a 1. maja 1937. Karsten kaže da ga porodična historija dodatno zabrinjava zbog jačanja krajnje desne Alternative für Deutschland.
“To me zaista uznemirava jer ako slijedite takav rasistički način razmišljanja, historija pokazuje da završavate u propasti”, rekao je.
Između 1925. i 1945. godine oko 10,2 miliona Nijemaca učlanilo se u NSDAP. Historičari navode da su razlozi bili različiti, od ideološkog uvjerenja do oportunizma, ali da nema dokaza da su ljudi bili prisiljavani da pristupe stranci ili upisivani bez znanja. Precizno vođeni kartoni članstva prebačeni su pred kraj rata iz Minhena, potom korišteni u procesu denacifikacije, a kasnije pohranjeni u njemačkom saveznom arhivu i američkom Nacionalnom arhivu.
Zbog strogih njemačkih pravila o zaštiti podataka porodice su ranije morale podnositi formalne zahtjeve za pristup tim dokumentima. Die Zeitov alat sada je te američke evidencije učinio lako pretraživim, pa tema nacističke prošlosti za mnoge Nijemce više nije samo historijsko, nego i duboko lično pitanje, piše The Guardian.
