Dvadesetdevetogodišnji nogometaš, rođen u Njemačkoj kao sin jezidskih izbjeglica, privukao je pažnju ne samo učinkom na terenu nego i simbolikom koju nosi za dvije zajednice bez realne mogućnosti da imaju vlastite selekcije na Svjetskom prvenstvu.
Undav se izjasnio kao kurdski Jezid i rekao da se nada da će njegove igre inspirisati navijače, posebno pripadnike jezidske zajednice.
Na sjeveroistoku Sirije, u selu Khirbet al-Ghazal, grupa Jezida pratila je utakmicu Njemačke protiv Ekvadora u kući lokalnog lidera Ismaila Dalafa. Mnogi mještani povezani su s Undavovom majkom, koja potječe iz obližnjeg danas napuštenog sela. Dalaf je rekao da je napadačev nastup na Mundijalu od njega napravio “simbol koji pokazuje da Jezidi mogu dosegnuti viši položaj i biti viđeni s poštovanjem.”
Podrška stiže i iz Iraka, gdje živi najveći broj Jezida i gdje se nalazi njihov najsvetiji hram Lalish. Portparol hrama Luqman Sleiman rekao je:
“Veoma me raduje vidjeti Jezida koji naše ime donosi na Svjetsko prvenstvo i igra pred cijelim svijetom.”
Predsjednik Centralnog vijeća Jezida u Njemačkoj Irfan Ortac ocijenio je da zajednica više ne mora biti prepoznata samo kroz genocid, diskriminaciju i raseljavanje.
Undav je, međutim, povremeno bio izložen uvredama zbog svog porijekla, i na stadionima i na društvenim mrežama.
Njegova odluka da igra za Njemačku, a ne za Tursku, izazvala je dio negativnih reakcija među turskim navijačima, ali je njegova popularnost sada u snažnom usponu. Autorica i dokumentaristkinja Düzen Tekkal rekla je da postoji „efekt Deniza Undava”, ističući koliko mladima znači da kroz njega mogu slaviti vlastito porijeklo i osjećati pripadnost Njemačkoj.
