Da nov automobil s automatskim mjenjačem ne mora biti skup dokaz je ponuda za aktuelni i20.
Istina, mnogi s radara miču automobile iz B segmenta, jer su furka “odignuti” SUV i Crossover modeli. Iako Hyundai u nižoj klasi ima odgovor i za takve, nudeći Bayon u sličnom aranžmanu pogona i transmisije s veoma sličnom cijenom, i20 na prvu i nije magnetno privlačan niti će se pojedinci boriti da se fotografišu pored njega ispred tržnog centra, ali u paketu s automatikom vrijedi svake marke.
S Hyundaijem i20 se družimo duže od pet godina, a na pomalo čudni dizajn – tu prije svega mislimo na zadnji kraj – navikli smo se, što znači da je ovaj gradski model u zenitu svoje prave zrelosti. Dječijih bolesti nema, niti ih bilo, a sad je kupovina ovog modela u najzrelijoj fazi.
Zahvalan mali auto
Iako se nakon godina i godina provedenih na tržištu o njemu sve manje-više zna, između ostalog, ovo je jedan od prostranijih modela u segmentu. Četiri odrasle osobe mogu se lako smjestiti, a osnovni, inače jedan od najvećih u klasi, prtljažnik od 352 litra poslužit će za snalažljivo ukrcavanje manjih torbi za dalja putovanja, jer na račun dubine ko zaista želi, lako će naći načina da bez većih trikova u tome i uspije.
Nekad se u novo auto ulazilo pritiskajući plastiku prednje armature, pa bi ona gumirana podloga u koju prsti upadaju kao u tijesto za pitu odmah dobivala “lajk”, kao da je to to. Čak je i Volkswagen s Polom iz 2009. godine (6R) napravio dvije verzije: tvrdu plastiku za ulazni paket Trendline, a već od Comfortlinea je ugrađivan traženi pod prstima mekani pokrivač prednje armature. Jedno prošlo, ostaje zauvijek.
Toga više nema, čak niti u mnogo skupljim automobilima, jer kupcima prolazi i “tvrdo”. Očekivano, takav je i i20, ali ono što Hyundai nudi je nevjerovatna preciznost u završnoj obradi, jer ugrađena plastika i spojevi ne proizvode niti jedan cvrčak bilo da naiđete na rupu, ispupčenje na cesti ili kako to drugi iritantno rade – cvrče i škripe dok se motor i kabina ne zagriju. Kod i20 kao da je prednja armatura izlivena u jednom kalupu.
Jedan benzinac, dva mjenjača
Pod prednjom haubom Dvadesetke trenutno je samo jedan benzinac. Zbog pritisaka iz Brisela snaga 1,0-litarskog turbobenzinca je blago srezana sa 100 na 90 KS, mada se ovaj model u prvim varijantama nudio sa snagom od 120 “konja”. Za razliku od nekadašnjeg 1,2-litarskog atmosferca (nema ga više u ponudi) ovaj agilni motor je moguće upariti s ručnim mjenjačem sa šest ili automatikom sa sedam brzina. Razlika u cijeni između “šaltača” i automatika je samo 2.000 KM, cifra koja je nekad bila mnogo veća, jer automatski mjenjači nisu bili komercijalizovani u tolikoj mjeri i nije ih bilo moguće dobiti u nižim paketima opreme i s malim motorima.
Znati voziti s ručnim i automatskim mjenjačem je kao da znate latinicu i ćirilicu, ali ko puno vremena provodi u gradu i gradskoj gužvi, zna koliki stres donosi na desetine puta pritisnuto kvačilo u stani-kreni režimu. Dilema među vozačima je sve manja, a i proizvođači su automatik spustili na razuman cjenovni nivo, tako da sedmostepeni automatski mjenjač s dvostrukim kvačilom u i20 najbolje će odgovarati vozačima koji većinu vremena provode u gradskoj vožnji ili svakodnevnim gužvama. Upravo tada najviše dolazi do izražaja njegova najveća prednost, a tu je još jedna – automatski mjenjač “pegla” svu neujednačenost koju proizvode u radu motori s tri cilindra. Ovo je tipična “win-win” kombinacija!
Ne uzimamo u obzir arhaični dizajn ‘T’ palice mjenjača, jer sa sobom nosi robusnost stare škole, ali ipak, DCT nije bez mana. Pri kretanju iz mjesta i naglim zahtjevima za ubrzanjem ponekad reaguje nešto sporije i manje uglađeno nego što biste očekivali od klasičnog automatskog mjenjača s pretvaračem obrtnog momenta. To je karakteristika većine mjenjača s dvostrukim kvačilom, posebno u kombinaciji s malim turbobenzinskim motorima i podešavanjima usmjerenim na smanjenje emisija.
Kada se automobil pokrene, mjenjač radi znatno uvjerljivije. Promjene stepeni prijenosa su relativno brze, gotovo neprimjetne, a motor od 90 KS dobro vuče i pokazuje se sasvim dovoljnim za svakodnevnu vožnju. Neće impresionirati sportskim performansama, ali bez problema prati dinamiku saobraćaja i omogućava sigurna preticanja na otvorenoj cesti. Više od ovoga zaista ne treba tražiti.
Koliko troši i20 s automatikom?
S ovim sklopom u gradu ćete trošiti oko sedam, na autoputu pri 130 km/h manje od šest, a na magistrali oko četiri litre bezolovnog benzina na svakih 100 pređenih kilometara. Potrošnja je otprilike na nivou nekadašnjeg i20 1.5 CRDi dizela.
Ono što je pozitivno kod turbaka u kombinaciji sa 7-stepenim automatikom jeste da se pri 130 km/h vrti na oko 2.800 o/m, dok se broj obrtaja radilice pri brzini od 100 km/h spušta na oko 2.100 obrtaja u minuti. Potpuno rasterećen motor s ovakvim mjenjačem ne može puno trošiti i to je veliki adut ovog sklopa.
Koliko košta i20 automatik?
Od četiri paketa opreme (Urban, Style, Modern i Premium) prva dva skreću pažnju na sebe, jer u aktuelnoj kampanji dolaze s finih 5.300 KM popusta. Krajnja cijena ulaznog modela Urban – što je nekadašnji drugi paket u ponudi – tada pada na samo 34.390 KM. Ovakav i20 je jedan od najpovoljnijih modela s automatskim mjenjačem na tržištu. Istina, u tom paketu dolazi ručna klima, obični obruč volana i 15-inčni točkovi s ratkapama, ali cjelokupan paket je više nego korektan kada pogledate sve ostale stavke koje dolaze na spisku.
Međutim, prava stvar dolazi u sljedećem paketu Style. Za samo 2.000 KM doplate i krajnjom cijenom od 36.390 KM dobijete i20 nakrcan opremom kakav konkurencija ne može ponuditi za ove novce. Aluminijumski točkovi 16″, automatska klima, grijana sva sjedišta i grijanje volana, smart key-pokretanje bez ključa, prednji parking senzori (uz standardnu kameru pozadi), 10,25-inčna tabla, kožni volan i još par sitnica. Dakle, sve ono što nema ulazni paket Urban za zadovoljstvo kupaca.
O cijenama u današnje vrijeme je nezahvalno pričati jer svake godine stižu novi obavezni elementi na temu ekologije i sigurnosti i automobili koje smo do jučer mogli kupiti u višim klasama, sada toliko koštaju u klasi ispod. Mimo svega toga, Hyundai s određenim modelima uspijeva držati korak pristupačnosti. Takav primjer je i20 s automatskim mjenjačem koji pokazuje veoma korektno lice kada je u pitanju paket solidnog automobila, njegove opreme, dinamike vožnje i veoma važno – odmjerene finalne cijene.
Osnovni podaci o testnom automobilu: Hyundai i20 1.0 T-GDi 7DCT Urban
– Cijena osnovnog modela s ručnim mjenjačem bez popusta: 37.690 KM
– Cijena osnovnog modela s automatskim mjenjačem bez popusta: 39.690 KM
– Cijena testnog modela s popustom: 34.390 KM
– Motor: 3-cilindarski, 4-taktni, turbobenzinski, smješten naprijed poprečno. Radna zapremina 998 ccm, turbopunjač, direktno ubrizgavanje goriva u cilindre, četiri ventila po cilindru. Najveća snaga 66 kW – 90 KS pri 5.000 – 5.500 obr/min. Najveći obrtni moment 172 Nm pri 1.500 – 3.000 obr/min.
– Prijenos snage: Pogon na prednje točkove. 7-stepeni automatski mjenjač s dvostrukim kvačilom. Felge: 6.0J×15; Gume dimenzija 185/55 R15 (Michelin Primacy 4 88H).
– Šasija: Prednji ovjes – McPherson, nezavisni, spiralne opruge, gasni amortizeri. Stabilizatori. Zadnji ovjes – polukruta torziona osovina, spiralne opruge, hidraulično-gasni amortizeri. Električni servo-upravljač.
– Performanse i potrošnja goriva: Ubrzanje od 0 do 100 km/h – 13,3 s. Maksimalna brzina – 172 km/h. Prosječna potrošnja goriva na testu: 6,6 l/100 km. Fabrički deklarisana potrošnja, kombinovano WLTP 5,6 do 6,1 l/100 km. Euro 6.
– Dimenzije: Dužina – 4.065 mm. Širina – 1.775 mm. Visina – 1.450 mm. Međuosovinski razmak – 2.580 mm. Zapremina prtljažnika 352 litra. Masa praznog automobila – 1.125 – 1.235 kg. Zapremina rezervoara za gorivo – 40 lit.
– Serijska oprema testnog automobila – Urban
– Dodatna oprema: Aurora Grey boja – 700 KM
– Garancija: Pet godina bez ograničenja pređenih kilometara.
