Godinu dana nakon smrti Halida Bešlića, u Knežinu je stigla grupa od šest ljudi iz Sarajeva kako bi obilježila godišnjicu smrti čovjeka kojeg pamte ne samo kao velikog pjevača nego, prije svega, kao dobrog čovjeka. Među njima su bili Dževad Pašić, zvani Džepa, i Muhamed Šahinpašić, koji su za N1 govorili o emocijama, uspomenama i susretima s Bešlićem.
Pašić je kazao da su emocije teške te da je Halida poznavao još prije rata.
“Teške su emocije. Halida sam znao još malo prije rata. Došao sam da obilježim godišnjicu. Mislio sam da će biti malo veća posjeta, a nas šestorica smo došli”, kazao je Dževad Pašić.
Za Bešlića kaže da je svojim životom zaslužio da ga se ljudi sjećaju.
“Halid je neko ko je zaslužio to u životu. Prvo je bio pjevač, a drugo – bio je veći čovjek nego pjevač”, rekao je Pašić.
U Knežinu je, kaže, došao prvi put, upravo povodom godišnjice.
“Volio bih da je živ i da danas može ustati ovdje. Prvi put dolazim ovdje i oduševio sam se”, dodao je.
Pašić se prisjetio i druženja s Bešlićem u Sarajevu, navodeći da su se poznavali privatno i zajedno provodili vrijeme.
Na pitanje kakav je Halid bio kao čovjek, odgovorio je kratko:
“Dobar čovjek. Dobar, dobar.”
Deset dana pripremali dolazak u Knežinu
Muhamed Šahinpašić kazao je da je grupa dolazak i obilježavanje godišnjice pripremala desetak dana.
I njega je, kaže, iznenadila mala posjeta.
“Emocije nikada ne zastarijevaju. Ovo naše malo društvo pripremalo je dolazak već deset dana. Malo me iznenadilo što nema još ljudi, barem iz okolnih mjesta, koji su ga mnogo više poznavali nego mi”, rekao je Šahinpašić.
I on je Bešlića poznavao lično.
“Emocije se ne mogu opisati riječima. Takva gromada, takav čovjek… Ja sam malo mlađi, ali ga cijeli život znam”, izjavio je.
Šahinpašić se prisjetio da Bešlića popularnost i novac, prema njegovom iskustvu, nisu mijenjali.
“Uvijek je držao istu ravnotežu, bez obzira na to koliko je imao novca u džepu”, dodao je.
Halid bi u pekari ostavljao novac za školarce
Posebno se prisjetio jedne poslijeratne priče koja, kako kaže, najbolje govori o Bešliću kao čovjeku.
U blizini škole u Knežini bila je pekara, a Halid bi, kada bi odlazio prema svom imanju i rodnom kraju, u njoj ostavljao novac za djecu.
“Ovdje je kod škole bila pekara i on bi, kad god bi pošao na svoje imanje, u pekari ostavio 100 ili 200 maraka. Kada učenici izađu na veliki odmor, da imaju za užinu – neki sendvič, pitu ili nešto drugo”, ispričao je Šahinpašić.
S Halidom se, kaže, družio i prije i poslije rata, ponajviše u Sarajevu.
“Družili smo se prije rata i poslije rata, po sarajevskim kafanama koje su tada radile. Svi su ga voljeli”, prisjetio se.
U Knežini se ponovo pjevaju Halidove pjesme
Grupa koja je iz Sarajeva stigla u Knežinu godišnjicu je obilježila druženjem i pjesmom.
Na pitanje šta tog dana pjevaju, Šahinpašić je odgovorio:
“Sve pjevamo, ali pretežno njegove pjesme.”
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
