Kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, koncesionar i investitor u Koridor Južne interkonekcije, oglasila se saopćenjem u kojem demantuje ove navode i donosi detaljnu analizu cijena za krajnje potrošače.
Iz AAFS-a ističu da, nasuprot tvrdnjama o “3, 5 ili 7 puta skupljem” plinu, njihova računica pokazuje potpuno drugačiju sliku. Isporučena veleprodajna cijena američkog LNG-a modelirana je prema aktuelnim cijenama na Henry Hubu i iznosila bi između 26 i 34 EUR/MWh, zavisno od troškova transporta i regasifikacije.
Kako bi cijenu učinili uporedivom s računima domaćinstava u BiH, u AAFS-u su primijenili istu distributivnu maržu i PDV od 17 posto (faktor 1,26) koju Sarajevogas trenutno primjenjuje na ruski plin.
Prema njihovom izračunu, građani bi američki plin plaćali znatno manje nego trenutni ruski, čija konačna cijena na računu domaćinstva iznosi 1,25 KM po standardnom kubnom metru (Sm³):
– U niskom scenariju, cijena američkog plina iznosila bi 0,607 KM/Sm³.
– U baznom scenariju, iznosila bi 0,771 KM/Sm³.
– U najnepovoljnijem (visokom) scenariju, cijena bi bila 0,981 KM/Sm³, što je i dalje jeftinije od trenutne cijene ruskog plina za domaćinstva.
Drugim riječima, u baznom scenariju cijena američkog plina bila bi niža za oko 38 posto u odnosu na ruski plin.
Godišnje uštede za domaćinstva
Kada se ovi iznosi primijene na prosječnu godišnju potrošnju bh. domaćinstva, koja iznosi između 1.200 i 1.500 Sm³, razlika na računima postaje vrlo konkretna.
Domaćinstvo koje troši 1.200 Sm³ bi umjesto 1.500 KM (ruski plin) godišnje plaćalo 925 KM (LNG bazni scenarij), što predstavlja uštedu od 575 KM.
Domaćinstvo koje troši 1.500 Sm³ bi umjesto 1.875 KM godišnje plaćalo 1.157 KM, što je ušteda od 718 KM. To prema računici AAFS znači prosječnu uštedu od oko 295 do 370 eura po domaćinstvu na godišnjem nivou.
Iz kompanije su se osvrnuli i na način formiranja cijena. Dok je cijena ruskog plina za Energoinvest nedavno “preko noći” povećana jednostranom odlukom Gazproma, dugoročni ugovori za američki LNG se vežu za javno dostupan indeks uz ugovorenu formulu. To, kako navode iz AAFS, građanima i privredi pruža znatno veću predvidivost i zaštitu od jednostranih odluka jednog dobavljača.
Iz AAFS-a na kraju naglašavaju da su izneseni podaci indikativni model. Konačnu tarifu za transport i distribuciju plina utvrdit će FERK (Federalna regulatorna komisija za energiju) i nadležni distributeri, i to na osnovu stvarnih troškova izgradnje i evropskog regulatornog okvira. Cilj ovog saopćenja je, kako kažu, da građanima pruži realan i transparentan okvir naspram netačnih tvrdnji koje kruže u javnosti.
