Poznato kao Blue Economy VITAL 100 MW Kraaken, ovo plovilo s nultom emisijom proizvodi dovoljno energije bez goriva za 32.000 domaćinstava, osigurava svježu vodu za 150.000 ljudi i ima kapacitet od 60 MW za računarske sisteme namijenjene umjetnoj inteligenciji
Visokotehnološko plovilo koristi provjerenu arhitekturu s dva trupa i malom površinom presjeka na vodenoj liniji (SWATH), u kombinaciji s fleksibilnim sistemom sidrenja, koji osigurava stabilnost na otvorenom moru.
Moglo bi predstavljati neposrednu alternativu klasičnoj infrastrukturi u područjima koja uglavnom zavise od skupe vlastite proizvodnje električne energije pomoću dizel-agregata, poput pacifičkih ostrva, podsaharske Afrike te južne i jugoistočne Azije.
Samo pet sedmica nakon što su predstavili Kraaken kao samostalni plutajući podatkovni centar za umjetnu inteligenciju na otvorenom moru, njegovi tvorci mijenjaju njegovu namjenu. Nova konfiguracija preusmjerava ogroman dio njegove energije sa samog računanja na kontinuiranu isporuku električne energije i svježe vode direktno obalnim elektroenergetskim mrežama.
Kada je prvi put predstavljen u julu, Kraaken je privukao pažnju kao plutajući podatkovni centar s nultom emisijom, koji pokreće patentirani motor Digital Ocean Thermal (DOT).
Postavka VITAL 100 MW postavlja drugačije pitanje: šta ako je obalama potrebna infrastruktura za snabdijevanje električnom energijom i vodom više nego što su im potrebni veliki jezički modeli?
“Odgovor je jedno plovilo koje može osigurati količinu energije i vode ekvivalentnu potrebama manjeg grada neograničeno dugo s mora i bez povezivanja na postojeću elektroenergetsku mrežu”, rekao je Jeff Kline, predsjednik kompanije InMar Technologies.
Ažurirani raspored pretvara plovilo u višenamjensko energetsko i infrastrukturno čvorište koje kontinuirano isporučuje 40 MW čiste električne energije, dovoljno za napajanje približno 32.000 domaćinstava te svakodnevno proizvodi oko 29,9 miliona litara svježe vode za približno 150.000 ljudi pomoću desalinizacije isparavanjem u vakuumu. Ali to nije sve. Na plovilu ostaje 60 MW snage namijenjene računarskim sistemima visokih performansi za umjetnu inteligenciju i potrebe suverenog upravljanja podacima.
Električna energija, svježa voda i računarski kapacitet isporučuju se na obalu putem specijalizovanog sistema kablova i cijevi s mogućnošću brzog odvajanja. Ovakva postavka omogućava plovilu da se isključi i premjesti u roku od nekoliko sati ako mu prijeti nevrijeme ili se promijene operativne potrebe, a zatim se brzo ponovo poveže kada se uslovi poboljšaju.
Zanimljivo je da novo plovilo nudi i pomoć u katastrofama, jer se može rasporediti u roku od nekoliko dana kako bi hitno osiguralo električnu energiju i svježu vodu direktno oštećenim obalnim mrežama, bez oslanjanja na uništenu kopnenu infrastrukturu.
Osim toga, arhitektura se može proširivati u skladu s potrebama. Naprimjer, povezivanje pet plovila u “suvereni energetski park” na otvorenom moru proizvelo bi 200 MW električne energije, 151,4 miliona litara svježe vode i 300 MW računarskog kapaciteta. Sve zajedno bilo bi dovoljno za podršku cijelom gradskom području, bez zauzimanja kopnenog prostora ili potrošnje goriva.
VITAL 100 MW objedinjuje sve ove funkcije u jednom objektu na otvorenom moru za koji nisu potrebni kopno, gorivo niti priključak na elektroenergetsku mrežu. Izgradnja ekvivalentne infrastrukture na kopnu zahtijevala bi tri odvojena projekta vrijedna između 750 miliona i 1,33 milijarde dolara. Također bi se izbjegla kašnjenja od šest do deset godina uzrokovana izdavanjem dozvola, prostornim planiranjem i zaostacima u redovima za priključenje na elektroenergetsku mrežu, s čime se ovo plovilo spremno za rad u potpunosti ne suočava.
Stoga ovaj sistem ima potencijal da smanji troškove razvoja kopnene infrastrukture za približno 22 do 56 posto, odnosno da košta 44 do 78 posto iznosa potrebnog za tradicionalne alternative.
Posebno je zanimljiva ekonomska isplativost ove tehnologije u zemljama u razvoju i područjima sklonim prirodnim katastrofama širom podsaharske Afrike, Azije i Pacifika, gdje nepouzdane elektroenergetske mreže prisiljavaju infrastrukturu da koristi dizel-generatore koji koštaju između 0,40 i 0,55 dolara po kilovatsatu. Na tim tržištima plovilo bi moglo funkcionisati kao profitabilni, samostalni pružalac infrastrukturnih usluga čak i bez uračunavanja prihoda od podatkovnog centra.
