Ukidanje starog i problematika oko novog graničnog prijelaza Gradiška izazvali su opravdanu zabrinutost među domaćim trgovcima i privrednicima. Hasičević ističe da je ovo samo nastavak produbljivanja hroničnih problema koje BiH ima s deficitom teretnih prijelaza, što stvara takozvane saobraćajne čepove.
“Imamo situaciju gdje zbog naopakih procedura ljudi poljoprivredne proizvode, poput malina iz Cazina gdje već postoji granični prijelaz, moraju voziti na Gradišku. Moraćemo se više posvetiti ekonomskim efektima i stvarnom životu, a manje politikama i politikanstvom”, upozorava Hasičević, izražavajući nadu da će se rješenje naći hladne glave.
Komentarišući zahtjeve da se pitanje funkcionalnosti prijelaza Gradiška uslovi rješavanjem duga Republike Srpske prema Federaciji BiH (koji prema procjenama iznosi više od 150 miliona KM), on navodi da se radi o kompleksnom problemu od kojeg FBiH neće odustati.
Ipak, oštro je osudio javne istupe državnog ministra finansija Srđana Amidžića.
“Takva vrsta tenzija i izgovora nikome ne treba. Očito je da se u kampanji ne može voditi bitka drugačije osim zaoštravanjem situacije i jednim vulgarnim, primitivnim narativom. Više je ponizio sebe i instituciju koju predstavlja, nego što je postigao bilo kakav efekt. Oko strateških pitanja, uključujući i raspodjelu prihoda od indirektnih poreza, moramo naći zajednički konsenzus jer u suprotnom sve ide preko leđa građana”, poručio je Hasičević za TVSA.
Posebno kompleksno pitanje je situacija u Željezari, gdje je već pokrenut predstečajni postupak, a radnici i proizvodnja se nalaze u izuzetno teškoj poziciji. Ministar je podsjetio da su raniji pokušaji uvođenja zaštitnih carinskih mjera od 30 posto naišli na otpor domaće prerađivačke i autoindustrije, koja zapošljava više od 50.000 ljudi i ima unaprijed potpisane ugovore.
Hasičević ne krije da je situacija kritična i da su ovakvi giganti žrtve loših sistemskih odluka iz prošlosti.
“Nisam optimista kada je u pitanju održavanje same proizvodnje. Riječ je o ogromnom konglomeratu koji uvezuje rudnike, željeznice i brojne kooperante. Ti veliki sistemi teško opstaju jer su, usudit ću se reći, privatizovani iz špekulativnih razloga. Ulazak novog vlasnika bio je vođen isključivo ciljem kako da vrati svoj novac, bez ikakvog socijalnog interesa”, naveo je on.
