Suočena s naletima radijacije koje emituje njena matična zvijezda, još uvijek nije jasno da li ova nova egzoplaneta ima atmosferu ili mogućnost postojanja života. Ipak, astronomi s velikim oduševljenjem pozdravljaju ovo otkriće.
“Ovo je zaista uzbudljivo. Dvadeset pet svjetlosnih godina zvuči kao velika udaljenost, ali Mliječni put širok je oko 100.000 svjetlosnih godina, tako da je, iz te perspektive, ovo praktično naš prvi susjed”, izjavio je Paul Robertson s Univerziteta Kalifornije u Irvineu.
Planeta označena kao GJ 3378b, kruži oko slabe zvijezde crvenog patuljka u sazviježđu Žirafa (Camelopardalis). Prvi put su je 2024. godine otkrili francuski astronomi koristeći teleskop Canada–France–Hawaii na vulkanu Mauna Kei, ali su američki astronomi naknadno revidirali te početne rezultate i otkrili da bi planeta mogla biti znatno sličnija Zemlji nego što se prvobitno mislilo.
Za sada sa sigurnošću znamo samo masu i orbitu planete GJ 3378b, ali ne i da li je zaista nalik Zemlji. Mogla bi imati kopno, mora, oblake i život, ali i biti bez atmosfere te prekrivena kraterima.
Nije uočeno da planeta prolazi ispred svoje zvijezde, odnosno da iz naše perspektive zaklanja dio njene svjetlosti. Umjesto toga, GJ 3378b otkrivena je zahvaljujući utjecaju svoje gravitacije na matičnu zvijezdu.
Zbog toga zvijezda blago “posrće”, odnosno oscilira oko zajedničkog centra mase koji dijeli s planetom. To kolebanje otkriva se putem Dopplerovog pomaka u svjetlosti zvijezde, koji se može izmjeriti analizom njenog spektra, odnosno talasnih dužina svjetlosti koje emituje.
Kada je planeta otkrivena 2024. godine, procijenjeno je da ima masu 5,26 puta veću od Zemljine, što ju je svrstalo među mini-Neptune, veće planete koje se uglavnom sastoje od plinova.
Međutim, nakon što je Robertsonov tim ponovo proučio planetu koristeći dva različita teleskopa, utvrđeno je da je njena stvarna masa 2,3 puta veća od Zemljine. To znači da je mnogo vjerovatnije riječ o stjenovitoj super-Zemlji nego o mini-Neptunu.
Osim toga, ista posmatranja pokazala su da GJ 3378b obiđe svoju zvijezdu za 21 dan, a ne za 25 dana kako se prvobitno vjerovalo.
Ova planeta je bliže svojoj zvijezdi nego što se ranije mislilo, ali se i dalje nalazi unutar nastanjive zone, gdje su temperature pogodne za postojanje tečne vode na površini planete koja ima atmosferu.
Iz tog ugla gledano, mogućnost da planeta GJ 3378b bude nastanjiva, ako već nije nastanjena, djeluje sasvim realno.
“Ova super-Zemlja prima oko 90 posto količine zračenja koje Zemlja dobija od Sunca, tako da se nalazi upravo u idealnom području”, rekao je Robertson.
Ipak, postoji jedan ozbiljan problem.
Crveni patuljci izbacuju snažne nalete štetnog zračenja kroz svoje zvjezdane vjetrove, koji mogu potpuno ogoliti atmosferu planete. Zbog toga se nameće pitanje da li GJ 3378b uopće ima atmosferu.
Trenutno ne postoji način da se to utvrdi.
Svemirski teleskop James Webb (JWST) istražuje atmosfere drugih stjenovitih planeta koje kruže oko crvenih patuljaka, poput onih u sistemu TRAPPIST-1. To radi metodom tranzitne spektroskopije, pri kojoj atmosfera oko planete apsorbuje dio svjetlosti zvijezde koja prolazi kroz nju, ostavljajući karakteristične tamne apsorpcijske linije u spektru zvijezde.
Nažalost, GJ 3378b ne prolazi ispred svoje zvijezde. To znači da će astronomi vjerovatno morati čekati do 2040-ih godina, kada bi NASA-in opservatorij Habitable Worlds Observatory trebao biti lansiran, kako bi dobili odgovor na pitanje ima li GJ 3378b zaista atmosferu.
Ipak, astronomi ostaju optimistični.
GJ 3378b nalazi se na samoj granici područja u kojem se očekuje da planete trpe najjače udare radijacije, što znači da je možda izbjegla ono najgore. Ako je to slučaj, Habitable Worlds Observatory mogao bi otkriti mnogo više od same atmosfere.
“Konačni cilj je pronaći biopotpise. Zaista želimo saznati jesmo li sami u svemiru. Još uvijek smo u fazi izviđanja našeg kosmičkog susjedstva, pokušavajući pronaći planete oko najbližih zvijezda, jer će upravo na njima biti najlakše otkriti eventualne biopotpise. Ova planeta približava nas još jedan korak potpunom upoznavanju naših kosmičkih susjeda i, u konačnici, otkrivanju koje bi od njih mogle biti pogodne za život”, kazao je astronom Michael Endl s Univerziteta Teksas u Austinu.
