Međutim, ako otvorite vrata jedne male prostorije koja ujedno služi i kao svlačionica, ugledat ćete platforme na kojima članovi Kluba dizača tegova Željezničar svakodnevno treniraju.
Upravo iz takvih uslova Bosna i Hercegovina ove godine dobila je evropskog viceprvaka i osvajača bronzane medalje. Riječ je o Andraniku Karapetyanu, rođenom Armencu koji od 2025. godine nastupa pod zastavom Bosne i Hercegovine. Karapetyan je na Evropskom prvenstvu u gruzijskom Batumiju osvojio prvu historijsku seniorsku medalju za BiH u ovom olimpijskom sportu.
Priča dobija dodatnu težinu kada se zna da iza uspjeha ne stoje milionski budžeti, vrhunski trening centri niti sistemska podrška. Naprotiv, stoje entuzijazam, improvizacija i ljudi koji godinama odbijaju odustati od sporta koji je nekada bio ponos bivše Jugoslavije.
Jedan od njih je Haris Durak, nekadašnji prvak Jugoslavije za mlađe i starije juniore, danas trener i prvi čovjek KDT Željezničar. Upravo je on najzaslužniji što Karapetyan danas nosi grb Bosne i Hercegovine.
“Počeo sam u Željezničaru, klubu koji je nekada stvarao vrhunske sportiste i donosio velike rezultate. Dizanje tegova je u bivšoj Jugoslaviji bilo izuzetno cijenjeno, ali su se godinama stvari promijenile. Infrastruktura je propadala, interes je opadao, a rezultati su mogli biti mnogo veći. Kada sam se 2017. godine vratio u klub, krenuli smo gotovo od nule”, kazao je Durak.
Od Durakovog povratka u klub 2017. godine pa sve do dolaska Karapetyana, članovi Željezničara vodili su gotovo svakodnevnu borbu za opstanak ovog sporta. Treniralo se u skučenim i dotrajalim prostorijama, često sa starom opremom i bez osnovnih uslova koje imaju evropski klubovi.
“Borili smo se da održimo klub živim i da djeci omogućimo da uopšte treniraju. Radili smo u skučenim prostorijama, sa starom opremom i u uslovima koji su daleko od onoga što danas imaju evropski klubovi. Najveći problem bio je što nikada niste mogli planirati normalno. Često do posljednjeg trenutka nismo znali hoćemo li uspjeti skupiti novac za put, smještaj ili kotizacije za takmičenja. Umjesto da razmišljamo samo o treningu i rezultatima, morali smo se baviti time kako uopšte otići na prvenstvo i predstavljati Bosnu i Hercegovinu”, ističe Durak.
A onda se dogodio trenutak koji je promijenio historiju bh. dizanja tegova.
Karapetyanov dolazak pod zastavu Bosne i Hercegovine desio se gotovo slučajno. Na jednom turniru u Austriji, u razgovoru sa bivšim trenerom Harisa Duraka, koji je također Armenac, došlo je do prijedloga da Karapetyan nastupi za BiH. Pravila ovog sporta omogućavaju promjenu sportske nacionalnosti i vrlo brzo postalo je jasno da Bosna i Hercegovina dobija sportistu svjetske klase.
Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi u neslavnom društvu evropskih država bez ijedne olimpijske medalje, zajedno s Andorom, Maltom i Monakom. Istovremeno, San Marino, država sa svega 34.000 stanovnika, na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio je tri medalje sa samo pet sportista.
To bi se moglo promijeniti upravo s Karapetyanom, koji iza sebe ima dva nastupa na Olimpijskim igrama — u Rio de Janeiru 2016. godine, kada je doživio tešku povredu, te u Parizu 2024. godine, gdje je zauzeo sedmo mjesto u ukupnom poretku. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, peto mjesto taekwondoiste Nedžada Husića i dalje je najbolji rezultat naše zemlje na Olimpijskim igrama.
“Bosna i Hercegovina ima talentovane sportiste, ali nema sistem koji ih prati. Mi godinama radimo u improvizovanim uslovima, bez adekvatne infrastrukture, bez ozbiljne podrške i bez strategije razvoja sporta. Kada pogledate zemlje koje osvajaju medalje, iza njih stoje centri, ulaganja i kontinuitet rada. Kod nas sport preživljava zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca. Zato su seniorske medalje u Bosni i Hercegovini prava rijetkost i upravo zbog toga uspjeh Andranika Karapetyana ima još veću težinu”, ističe Durak.
Osim Karapetyana, za Bosnu i Hercegovinu bi u narednom periodu trebao nastupati i Yasser Salem, još jedan naturalizovani dizač tegova koji nakon nastupa za Egipat planira nositi dres BiH. Riječ je o jednom od najtalentovanijih mladih dizača tegova svoje generacije, višestrukom prvaku Afrike i juniorskom prvaku svijeta iz 2022. godine.
U domaćim takmičenjima već je nastupao za KDT Željezničar i rušio rekorde Bosne i Hercegovine, potvrdivši da bi bh. reprezentacija u narednim godinama mogla imati generaciju sposobnu za najveće rezultate.
Do Olimpijskih igara u Los Angelesu ostalo je nešto više od dvije godine. Bosna i Hercegovina možda i dalje nema vrhunske dvorane, sistemsku podršku ni sportsku infrastrukturu kakvu imaju evropske sile, ali sada ima ono što godinama nije imala — realnu nadu da bi prva olimpijska medalja mogla stići upravo iz podruma jedne sarajevske škole.
