Nakon što je propao i posljednji pokušaj prodaje Koksare kao pravnog lica, bivši radnici odlučili su radikalizirati svoje zahtjeve i ostati ispred fabrike do ispunjenja onoga što traže.
Tvrde da su nakon otvaranja stečajnog postupka ostali u pravnom i finansijskom vakuumu, dok doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, iako su im redovno odbijani od plata, nikada nisu uplaćeni.
Jedan od bivših radnika Nurdin Đuzić kaže da su godinama pokušavali do rješenja doći razgovorima, ali da su sva obećanja ostala bez konkretnih rezultata.
“Više puta smo razgovarali i uvijek smo bili spremni za dijalog, ali konkretnih rješenja nema. Većina ljudi ovdje su invalidi rada, bolesni ili pred penzijom. Mi ne prosimo, već tražimo ono što smo pošteno zaradili”, poručio je Đuzić.
Prema njegovim riječima, dodatno razočaranje izaziva činjenica da u krugu fabrike i dalje rade pojedinci za koje smatra da su učestvovali u gašenju Koksare, dok su radnici koji su godinama održavali proizvodnju ostali bez mogućnosti da ostvare svoja zakonom zagarantovana prava.
Nezadovoljni su i mlađi bivši radnici, koji insistiraju da se, osim uvezivanja radnog staža starijim kolegama, riješi i pitanje njihovih potraživanja. Navode da im je ponuđen otkup dugovanja za svega 15 posto njihove vrijednosti, što smatraju neprihvatljivim.
Bivša radnica Alisa Sinanović ističe da ni program zbrinjavanja radnika nije ponudio stvarnu perspektivu, jer su im ponuđena radna mjesta koja nisu usklađena s njihovim kvalifikacijama niti zdravstvenim stanjem.
“Ponuđeni su poslovi koji ne odgovaraju našim kvalifikacijama, a pojedini radnici morali bi putovati i po nekoliko sati dnevno za platu od oko 1.200 KM. To nije trajno rješenje, već samo privid da je problem riješen”, kazala je Sinanović.
Radnici poručuju da od protesta neće odustati te da će ostati ispred kapije Koksare sve dok predstavnici nadležnih institucija ne ponude konkretna rješenja za uvezivanje radnog staža i isplatu dugovanja koja, kako navode, godinama čekaju.
