Poručuju da neće odustati od protesta sve dok im ne budu ispunjeni zahtjevi koji se odnose na isplatu zakonom zagarantovanih prava nakon prestanka radnog odnosa.
Naime, neuspješna prodaja Koksare označila je kraj pokušaja da se preduzeće proda kao jedinstvena cjelina.
Na javni poziv, koji je bio otvoren do 7. jula, nije pristigla nijedna prijava niti je uplaćen depozit za učešće u postupku, zbog čega će se u nastavku stečajnog procesa imovina prodavati kroz pojedinačne proizvodne cjeline.
U međuvremenu, bivši radnici odlučili su radikalizirati svoje aktivnosti. Bivši radnik Koksare Nurdin Đuzić, koji je u ovoj fabrici proveo gotovo četiri decenije, kaže da su mjesecima pokušavali doći do rješenja kroz razgovore, ali da više nisu imali prostora za čekanje.
“Od otkaza koje smo dobili 11. novembra tražimo samo da se radnicima ispoštuje ono što im po zakonu pripada. Razgovarali smo i čekali mjesecima, ali ljudi više ne mogu trpjeti ovu nepravdu”, rekao je Đuzić.
Naglašava da je štrajk uredno prijavljen nadležnim institucijama te da će trajati do ispunjenja zahtjeva bivših zaposlenika.
Radnici traže povezivanje radnog staža, isplatu otpremnina, kao i svih ostalih potraživanja koja proizlaze iz prestanka radnog odnosa.
Ističu da su njihova potraživanja evidentirana u stečajnoj masi, ali smatraju da je višemjesečno čekanje postalo neizdrživo.
“Ovdje su bolesni i iscrpljeni ljudi. Ovo je posljednji trenutak da se reaguje. Radnici ne traže ništa što nisu pošteno zaradili”, poručio je.
Đuzić smatra da bivši radnici ne mogu snositi odgovornost za gašenje fabrike te da je, ukoliko je stečaj bio jedino rješenje, zaposlenima trebalo osigurati adekvatan program zbrinjavanja.
“Mi ne prosimo, mi samo tražimo ono što nam pripada”, istakao je.
Dodaje da dugotrajna neizvjesnost ostavlja ozbiljne posljedice na zdravstveno stanje nekadašnjih zaposlenika, kojih je, kako kaže, svakim danom sve manje.
Na kraju je uputio apel institucijama, ali i građanima, da pomognu štrajkašima koji trenutno borave ispred fabrike bez osnovnih uslova.
