Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da ne postoji efikasan nadzor nad ustanovama koje pružaju njegu, a evidentno je da u ovoj oblasti uglavnom dominiraju privatne ustanove.
Podaci iz resornih ministarstava jasno pokazuju da javni kapaciteti ni izbliza ne zadovoljavaju potrebe, dok se u pojedinim dijelovima zemlje država potpuno povukla iz ove oblasti te je tržište prepušteno privatnicima. Uvidom u dostupne javne registre, evidentno je da je posljednjih godina broj privatnih ustanova socijalne zaštite znatno porastao.
Primjera radi, u Posavskom i Unsko-sanskom kantonu ne postoji nijedna javna ustanova za smještaj starijih i nemoćnih lica. S druge strane, u ova dva kantona posluje ukupno 20 privatnih domova, njih 12 u Unsko-sanskom kantonu i osam u Posavskom kantonu.
Kako su naveli iz Ministarstva zdravstva i socijalne politike Posavskog kantona, cijena smještaja u ovom kantonu kreće se od 700 do 1.200 KM za pokretne korisnike, te od 900 do 1.350 KM za nepokretne osobe.
Prema dostupnim podacima, na području Bosansko-podrinjskog kantona registrovana je samo jedna javna ustanova za starija lica.
Cijene smještaja od 750 do 1.800 KM
U Kantonu Sarajevo registrovana je Kantonalna javna ustanova “Gerontološki centar” dok istovremeno posluje najmanje devet privatnih domova.
Mjesečna cijena domskog smještaja korisnika u Gerontološkom centru za pokretne korisnike iznosi 700 KM, za nepokretne korisnike 850 KM i za korisnike smještene u jednokrevetnoj sobi utvrđena je cijena u iznosu od 1.000 KM.
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS su, u odgovoru za Klix.ba naveli kako je politika smještaja korisnika u ustanove socijalne zaštite, propisana Kantonalnim zakonom i Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom. Kada je riječ o cijenama u privatnim ustanovama, iz ovog ministarstva su naglasili da nemaju uvid, te istakli da nemaju nadležnost i da ne sarađuju sa privatnim ustanovama za smještaj starih osoba.
Na području Kantona 10 postoje tri doma za smještaj starijih osoba: Javna ustanova starački dom Tomislavgrad, i dva staračka doma u privatnom vlasništvu. Cijene smještaja ovise o pokretljivosti osobe i iznose od 1.000 KM do 1.400 KM.
Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona registrovane su različite ustanove koje pružaju uslugu smještaja i zdravstvene njege za starije osobe, a među njima su javne, kantonalne, karitativne, vjerske i privatne ustanove. Kada je riječ o javnim ustanovama kojima je osnivač grad ili općina, u HNK-u djeluju: Centar za stara i iznemogla lica-osobe u Mostaru, koji ima dvije radne jedinice, te Dom za stare i iznemogle osobe u Ravnom.
Pored njih, postoji i kantonalna ustanova Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Stolac. U HNK-u djeluju i karitativne i vjerske ustanove, među kojima su Dom za stare osobe “Sveta obitelj” Caritas Mostar, Dom za stare “Emaus” Caritas Mostar, Dom za stare osobe “Betanija” Caritas Čapljina, Dom za stare osobe “Podvelež” Mostar te Dom za stare i iznemogle osobe “Ivan Pavao II” u Vionici, Čitluk.
Na području kantona registrovane su i tri privatne ustanove. Cijene smještaja u ovim ustanovama kreću se zavisno od kategorije korisnika, odnosno od toga da li je riječ o pokretnoj, polupokretnoj, nepokretnoj ili dementnoj osobi. Uglavnom se kreću u rasponu od 1.000 do 1.600 KM mjesečno.
Iz Tuzlanskog kantona su, u odgovoru za Klix.ba naveli kako se u ovom kantonu cijene mjesečnog smještaja kreću u rasponu od 1.050 KM do 1.800 KM. Prema podacima do kojih smo došli, na području Tuzle postoji šest privatnih i jedan javni Dom za starije. Precizne podatke o broju ustanova nam iz ovog kantona nisu ustupili.
Iz Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH su naveli da je u nadležnosti ovog organa smještaj lica u stanju socijalne potrebe u skladu sa Zakonom utvrđenim uslovima.
Trenutno su 42 osobe korisnici navedenog prava i smješteni su u tri različite ustanove socijalne zaštite za odrasle i stare osobe na području Brčko distrikta BiH.
Republika Srpska je osnivač samo tri ovakve javne ustanove: JU Dom za starija lica Prijedor, JU Dom za starija lica Istočno Sarajevo i JU Gerontološki centar Banja Luka. Uvidom u registar ustanova socijalne zaštite, u ovom bh. entitetu prisutne su 132 ustanove.
Neadekvatan nadzor
Jedan od najvećih izazova na terenu kada je riječ o ovoj oblasti predstavlja nepostojanje Zakona o socijalnim uslugama. Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike pojasnili su za Klix.ba kako je ovaj zakon u parlamentarnoj proceduri.
Istakli su da zbog nepostojanja ovog zakona, Federalno ministarstvo ne može uređivati ovu oblast niti je kontrolisati.
“Postojanjem zakona bi u FBiH postojala veća uređenost u oblasti koja podrazumijeva brigu o starijima jer bi svi oni koji nude usluge o zbrinjavanju starijih osoba bili obavezni imati licencu Federalnog ministarstva koje bi prije izdavanja licence propisalo određene standarde koji bi se morali ispunjavati, a čime bi i podlijegali redovnom nadzoru”, kazali su iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
Trenutni sistem u Federaciji BiH funkcioniše tako da se osnivanje, registracija i nadzor obavljaju na kantonalnom nivou. Da bi se registrovala ustanova za smještaj starih lica, neophodno je ispuniti uslove koje propisuju kantonalna ministarstva (poput Pravilnika o općim i posebnim uslovima), nakon čega se vrši upis kod nadležnog suda.
S obzirom na te nadležnosti, kantonalna ministarstva često nemaju uvid u interne akte privatnih ustanova kojima se uređuju cijene i način smještaja.
