Na krovovima i balkonima u ovoj zemlji su solarni paneli i dalje rijetkost. Umjesto toga, solarna energija proizvodi se uglavnom u velikim energetskim postrojenjima na poljima, livadama i nekadašnjim industrijskim površinama, piše Deutsche Welle (DW).
Od početka 2020-ih sve je više takvih postrojenja, a od 2024. ubrzano se grade i velika baterijska skladišta kako bi se višak struje proizveden tokom sunčanih sati mogao koristiti kasnije. Prema podacima udruženja Solar Power Europe, Bugarska je već 2025. bila među pet vodećih evropskih država po kapacitetima za skladištenje energije u baterijama, iza Njemačke, Velike Britanije, Italije i Ukrajine.
Brži rast od očekivanog
Prema istraživanju bugarskog poslovnog lista Kapital, država trenutno raspolaže s približno 14,7 gigavat-sati (GWh) baterijskog kapaciteta. Time su već premašene procjene koje je Solar Power Europe predviđao za ljeto ove godine.
Nikola Gazdov, predsjednik bugarskog udruženja proizvođača i trgovaca energijom APSTE, očekuje da će kapacitet do kraja godine porasti na čak 20 GWh. Poređenja radi, Njemačka raspolaže s nešto više od 32 GWh baterijskog kapaciteta.
Međutim, najveći dio tog kapaciteta nalazi se u privatnim domaćinstvima, dok velika industrijska skladišta trenutno raspolažu sa 7,35 GWh.
Privatni kapital pokrenuo investicioni talas
Razvoj sektora podstaknut je evropskim fondom za oporavak nakon pandemije koronavirusa Next Generation EU. Bugarsko Ministarstvo energetike pokrenulo je program Restore, kroz koji je podržano 113 projekata s ukupno 700 miliona eura (više od 1,3 milijarde KM). Prema procjenama poslovnog magazina Kapital, ta sredstva mobilisala su više od dvije milijarde eura (3,91 milijarda KM) privatnih investicija.
Nikola Gazdov tvrdi da je ukupna vrijednost investicija zajedno s infrastrukturom dostigla čak sedam milijardi eura (13,69 milijardi KM). Za razliku od mnogih drugih država, investitori u Bugarskoj često sami finansiraju priključke na mrežu, trafostanice i dalekovode.
Posao koji donosi visoke prinose
Poslovni model je relativno jednostavan. Električna energija kupuje se tokom dana, kada je zahvaljujući solarnoj proizvodnji jeftina, a prodaje se u večernjim satima kada je potražnja veća. Prema pisanju lista Kapital, prosječna cijena punjenja baterija iznosi 39 eura (76 KM) po megavat-satu (MWh), dok se energija kasnije može prodati za 161 euro (314 KM).
Martin Vladimirov iz Centra za proučavanje demokratije (CSD) naveo je da baterijsko skladište snage 150 megavata (MW) može donijeti i do 70.000 eura (136.000 KM) prihoda dnevno.
“Investicija se isplati za tri godine, a životni vijek postrojenja je 20 godina”, kazao je Vladimirov.
Ipak, upozorio je da je riječ o koncentraciji kapitala od koje najviše koristi ima uzak krug investitora. S druge strane, sistemi skladištenja doprinose energetskoj tranziciji i stabilnijem snabdijevanju potrošača.
Korist za privredu
Iako mnogi građani na društvenim mrežama tvrde da ne osjećaju konkretne koristi, domaćinstva u Bugarskoj i dalje plaćaju administrativno regulisanu cijenu struje.
Industrija je u drugačijem položaju. Prema podacima APSTE-a, kompanije u Bugarskoj trenutno plaćaju električnu energiju 10 do 15 posto jeftinije nego u pojedinim susjednim zemljama.
Tokom perioda suše, kada su Rumunija i Mađarska morale privremeno smanjiti proizvodnju električne energije u nekim elektranama, Bugarska je mogla izvoziti viškove električne energije i doprinijeti stabilnosti regionalne mreže.
Baterijska skladišta u Bugarskoj prihvataju i višak solarne energije iz Rumunije i Grčke, koju kasnije vraćaju na tržište kada je cijena viša.
Zašto je Bugarska brža od drugih
Visoke zarade nisu jedini razlog investicionog buma. Gazdov je ukazao da u mnogim evropskim državama procedure za izdavanje dozvola traju godinama.
U Bugarskoj su procesi znatno brži. Od prvih planova do početka rada velikog baterijskog sistema obično ne prođe više od 18 mjeseci. To investitorima omogućava da mnogo brže vrate uloženi novac.
Zavisnost od kineske tehnologije
Gotovo sve baterijske ćelije koje se danas ugrađuju u bugarska skladišta dolaze iz Azije, prije svega iz Kine. Najveći postojeći sistem u Novoj Zagori kapaciteta 650 MWh zajednički su razvili austrijski Enery i njemačko-bugarska kompanija Sunotec. Baterije je isporučila kineska kompanija Sungrow.
“Kineske baterije i dalje nude najbolji odnos cijene i kvaliteta”, ocijenio je Gazdov.
Međutim, Martin Vladimirov upozorio je da se evropskim novcem istovremeno povećava tehnološka zavisnost od Kine.
Bugarska gradi sopstvenu industriju
Od kraja 2025. godine kompanija International Power Supply (IPS) pokrenula je proizvodnju velikih baterijskih sistema i invertora u blizini Sofije.
Fabrika je izgrađena bez državnih subvencija i Evropska unija ju je svrstala među strateški važne projekte. Planirano je da do 2027. proizvodi sisteme ukupnog kapaciteta 15 GWh godišnje.
Ipak, ni ta proizvodnja ne može bez baterijskih ćelija iz Azije.
Kada će tržište dostići granice
Program Restore završen je krajem jula, ali investicioni zamah za sada ne posustaje.
Vladimirov očekuje da će se tržište vremenom zasititi. Što bude više baterija povezano na mrežu, to će zarada po pojedinačnom postrojenju biti manja. Uz to, smanjenje uloge termoelektrana na ugalj moglo bi dodatno da obori cijene električne energije.
To ne znači da će baterijska skladišta izgubiti značaj. U budućnosti bi operateri mogli ostvarivati dodatne prihode pružanjem usluga stabilizacije elektroenergetske mreže.
I dok Bugarska nastavlja snažno ulagati u solarnu energiju, razvoj vjetroparkova već godinama stagnira. Zbog toga zemlja i dalje ima prostora za dodatna ulaganja u skladištenje električne energije.
“Zasićenje neće nastupiti dok i susjedne države ne počnu masovno graditi baterijska skladišta. Jugoistočna Evropa trenutno je svojevrsna laboratorija za ovaj razvoj”, smatra Gazdov, piše DW.
