Bukova kosa postala tabu tema, radovi se izvode na trostruko većoj površini od dozvoljene

Protest je održan nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske firmi “Drvo-export” izdalo novu ekološku dozvolu za eksploataciju uglja na području od 9,15 hektara.

Prethodne sudske odluke poništavale su raniju ekološku dozvolu, a Vrhovni sud Republike Srpske ranije je poništio i rješenje o dodjeli koncesije za istraživanje uglja. Ministarstvo, s druge strane, navodi da je nova dozvola donesena u skladu s primjedbama i pravnim shvatanjem iz sudske presude.

Stakić je kazao da posljednji protest nije izolovan događaj, već nastavak višegodišnje borbe mještana.

“Ovo je 14. protest u nizu. Prošle godine smo imali 13 protesta, ovo je 14. Pokušali smo da skrenemo pažnju na ilegalne poteze investitora, odnosno jedan konglomerat organizovane bande, ja ću slobodno to tako da kažem, koja uništava životnu sredinu, koja ilegalno izvodi radove.”

Posebno je problematizirao odnos između površine za koju je izdata dozvola i područja na kojem se, prema njegovim tvrdnjama, radovi zaista izvode.

“I uoči protesta, mi smo dobili saopćenje za medije u kojem Bojan Vipotnik izdaje ponovo dozvolu na 9,15 hektara. Trenutno se radovi izvode na preko 35 hektara. Ja sad ovdje pored sebe imam mapu i vašim gledaocima želim da pokažem: ovo ovdje u zelenom polju, to je koncesiono polje, odnosno polje koje su oni dobili od 9,15 hektara. Ovo narandžasto polje ovdje je polje na kojem se trenutno izvode radovi”, kazao je te nastavio:

“Mapa je, dakle, skinuta sa Googlea i ovdje se već vide tragovi njihovog djelovanja. Dakle, Google potvrđuje ovo, a naši ministri to ne žele da vide. Također, u zonama se vidi izlazak iz koncesionog polja. Ja zaista ne mogu to da prihvatim.”

Na protestu održanom 12. septembra Stakić je javno ponovio tvrdnju da se radovi izvode i izvan područja od 9,15 hektara obuhvaćenog novom dozvolom.

Jedan od najtežih dijelova njegovog svjedočenja odnosio se na privatnu imovinu.

Stakić tvrdi da nikada nije pristao na korištenje svoje parcele.

“Pored toga što se provodi bezakonje na terenu, također se provodi otimačina privatnih parcela, privatne imovine. Meni su lično uzeli preko 10.000 kvadrata, iako sam u početku govorio da ne želim prodati svoje imanje, ne želim prodati zemlju. Oni su svaki put po istoj metodologiji izvršili pritisak i oteli zemlju, nadajući se da ću ja pristati na takve ucjene.”

Pojasnio je šta pod tim podrazumijeva.

“Simptomatično je da je ista metodologija provedena u Bistrici, u Mednoj i evo sada na Bukovoj kosi. Oni vas okruže radovima, dakle, ili na samu liniju međe postave veliku količinu jalovine koja se vremenom odroni ili potkopaju vašu parcelu pa se ona odroni. I onda se ljudi uplaše i kažu: ‘Pa šta ću ja, ja ostajem bez zemlje’, ne shvatajući da katastarski ne mogu ostati bez zemlje.”

Na direktno pitanje da li je u bilo kojem trenutku ipak dao saglasnost, odgovorio je:

“Ja nikada nisam dao nikakav pristanak, ni pismeni ni usmeni, da se na mojoj parceli izvode bilo kakvi radovi. U zoni dvorišta također, još dodatnih nekih 3.000 kvadrata, gdje je bio zasad oraha, na samoj liniji potoka, oni su to prosto uništili. Na kraju krajeva, skoro su izvodili neke radove, vi njih ne možete da zaustavite. Provoze teške mašine kroz dvorište, niti koga pitaju, niti se kome obraćaju. Dakle, kada prijavim policiji takva stanja, gdje se otima imovina, oni me upućuju na parnični postupak.”

Još jedna od ključnih tema razgovora bilo je izvorište vode Begovac. Stakić tvrdi da je voda koja je ranije bila pitka danas neupotrebljiva.

“Druga, teža, mogu slobodno reći, situacija je što je izvorište Begovac uništeno trajno. Voda koja je bila pitka sada više nije pitka, a evo, doznali smo sada da u njihovim elaboratima i pripremama to izvorište Begovac uopće nije markirano, dakle, nije u projektu uvršteno.Mnogo toga od samog početka se radi nakaradno i mimo zakona. Neke stvari se prikrivaju, ali moramo biti svjesni da je u čitav sistem involviran širi krug ljudi, od ministara, policije, tužilaštva, na kraju krajeva i do ovih samih izvođača.”

I Centar za životnu sredinu ranije je za N1 tvrdio da su na terenu zabilježeni problemi povezani sa izvorima pitke vode i nastavkom eksploatacije uprkos ranijoj zabrani.

Upitan šta su dosadašnji protesti konkretno promijenili, Stakić je odgovorio da ima osjećaj da institucije problem ne žele vidjeti.

“Pa ja ne znam ko vidi, da li iko želi da vidi ovdje kod nas. Mislim da je Bukova kosa tabu tema o kojoj niko ne želi da priča, gdje lokalne vlasti ne žele da vide.”

Posebno je govorio o zagađenju vazduha.

“S obzirom na to da je veliko zagađenje vazduha i da taj smrad i sumporna isparenja i sagorijevanje uglja dopiru čak do grada, ja postavljam pitanje: da li potomci, da li djeca ljudi koji su na vlasti ne udišu taj vazduh? Da li oni imaju neki poseban vazduh?”

Poručio je da protesti, prema njegovim riječima, nisu stranački niti politički.

“Protest nije politički. Protest je za sve građane koji imaju ovaj problem i koji osjećaju ovaj problem. Nažalost, niko od vladajuće strukture nije se pojavio na protestu.”

Stakić je vrlo oštro govorio o odnosu institucija prema zahtjevima mještana.

“Ja od institucija Republike Srpske ne očekujem apsolutno ništa. Oni su pokazali na čijoj su strani. Evo, mi već tri godine upozoravamo na anomalije koje se dešavaju ovdje na terenu. Niko ne želi da čuje, niko ne želi da vidi. I zaista, ja više ne očekujem od institucija Republike Srpske ništa. Mi ćemo preduzeti sve pravne korake koji idu ka institucijama Republike Srpske, ukoliko oni smognu snage da se suprotstave ovoj bandi, ali čisto sumnjam. Ukoliko se ne suprotstave, mi ćemo potražiti svoja prava kod međunarodnih institucija.”

Na pitanje kako je nova ekološka dozvola uopće mogla biti izdata s obzirom na sve primjedbe građana, Stakić je iznio još jednu oštru ocjenu.

“Pa znate kako, ovdje je sad ekspanzija rudarstva, divljeg rudarstva, slobodno to da kažem, i mnogo teže je da dobijete bilo kakvu dozvolu da otvorite kiosk nego rudnik. Dakle, ako ste naslonjeni na vladajuću strukturu, veoma jednostavno i veoma lako ćete dobiti dozvolu da otvorite rudnik. I ko god da kaže da je taj rudnik nelegalan, bit će progonjen na razne načine.”

Najavio je i objavljivanje dokumentacije za koju tvrdi da pokazuje postupanje lokalnih vlasti.

“Evo, mi ćemo sada dokazati, ja ću na svojim mrežama iznositi dokumente koliko lokalna vlast radi za ove investitore, koliko prikrivaju informacije. Ja sam dobio gradonačelnika na sudu u jednom postupku za prikrivanje informacija. Dakle, bezbroj upita smo poslali, jako značajnih informacija za rješavanje ovog slučaja. Policija, naravno, to ne želi da se uplete u to, ali je sve tako dostupno i ako se isprati hronologija, vrlo je jasno ko s kim radi i ko za koga radi, ko kakve poteze tu povlači i kako je sve u svemu povezano sa vrhom vlasti.”

Kao ključnu pravnu spornost Stakić navodi, prije svega, površinu na kojoj se radovi obavljaju.

“Sporno je od samog početka što sva dokumentacija koja je pribavljena ne odgovara u nekim elementima stanju na terenu. I ono što je najspornije, da je ekološka dozvola izdana na 9,15 hektara, čime se izbjegava studija utjecaja, a oni trenutno rade na više od 30, možda i do 40 hektara. To je suštinski najspornije.”

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS potvrdilo je da se nova ekološka dozvola odnosi na “prvu fazu radova” i eksploataciono polje površine 9,15 hektara.

Stakić je potom opisao stanje sa deponijama lignita.

“Sporna su odlagališta, ogromna odlagališta, možda do nekih 200.000 tona jako lošeg lignita koji je obogaćen sumporom i nadprosječno obogaćen, koji se konstantno samozapaljuje. Vi na terenu ne možete da dišete. Prosto je katastrofa.”

Posebno ga, kaže, zabrinjavaju stanovnici koji zbog zdravstvenog stanja mogu biti osjetljiviji na zagađenje.

“U okolini rudnika postoje starija lica koja su srčani bolesnici, imamo i male djece, i niko to ne želi da vidi.”

Mještani su i na posljednjem protestu javno govorili o sumpornim isparenjima i deponijama uglja koje, prema njihovim navodima, tinjaju i zagađuju vazduh.

Stakić se osvrnuo i na komentare da su pojedini stanovnici prodali svoju imovinu.

“Čitam komentare na društvenim mrežama, svi se bave time kako su prodali. Mještani su prodali, kao: ‘Šta se sad žalite?’ Pa, okej, ovi što su prodali, oni su se snašli, otišli su negdje”, kazao je te upozorio:

“A ovi što ostaju na obodima, nemaju kud, moraju da trpe sve to. I to, naravno, niko ne želi da vidi.”

Stakić je posebno kritikovao rad inspekcijskih organa.

“Ono na šta konstantno upozoravamo javnost je da inspektori ne rade svoj posao. Ja mogu da dokumentujem da oni apsolutno ne žele da rade svoj posao.”

Kazao je da je nekoliko puta tražio utvrđivanje ukupne površine zahvaćene rudarskim radovima.

“Već nekoliko puta tražim da inspektor konstatuje ukupnu površinu eksploatacionog polja zauzetu trenutnim rudarskim radovima, on to ne želi da uradi.”

Govorio je i o kontroli kvaliteta vazduha.

“Govorili smo o isparenjima, da se kontroliše vazduh, da vidimo šta je to. Oni su, tipa, kontrolisali jednom, na nekoj tački, od jedan sat, i to je to. Ja postavim pitanje: ‘Hajde da vidimo kojim uređajem, koliko puta ste to uradili?’ I oni me upute: ‘Pa, kao, to treba investitor da radi, to licencirana kuća da radi.’ I kome sad ovdje da vjerujem?”

Potom je iznio svoju ocjenu postupanja inspekcije:

“Ispitivanje vazduha je jako skupo. I oni to znaju, i upravo iz tog razloga inspekcijski organi pogoduju investitoru. Jer sve što su do sada uradili, išlo je na ruku investitoru.”

Stakić tvrdi da su odnosi sa domaćim institucijama danas gotovo potpuno narušeni.

“Pa potpuno su narušeni. Od 2023. mi smo pozivali na neke razgovore, na neke dijaloge, i to je bilo bukvalno naguranje da mi dobijemo gradonačelnika na jedan ili dva sastanka.”

Kazao je da su razgovarali i sa resornim ministrom.

“Išli smo čak i kod ministra Đokića na razgovor zajedno sa gradonačelnikom. Nakon obećanja gradonačelnika, gdje sam lično na tom sastanku postavio pitanje da li će gradonačelnik ostati uz svoj narod i povući saglasnosti koje je Gradska uprava izdala, on je rekao: ‘Da, ja sam uvijek uz svoj narod.’ Na kraju, za nekih dva ili tri mjeseca, pokazalo se suprotno. Čak je i u septembru 2023. Skupština grada glasala u korist rudnika na Bukovoj kosi.”

Na pitanje šta slijedi ukoliko eksploatacija bude nastavljena, Stakić kaže da građani ne očekuju da će se radovi jednostavno zaustaviti.

“Mi ne očekujemo, naravno, prestanak eksploatacije, jer vidimo kako to sve funkcioniše u državi koja formalno ima institucije, a u praksi te institucije služe samo da pogoduju moćnicima.”

Najavio je korištenje svih zakonskih mogućnosti.

“Preduzet ćemo sve, dakle, zakonom dozvoljene mjere. Pokrenuli smo već nekoliko sudskih postupaka. O tome ne želim sad, zbog strategije djelovanja, ne želim da govorim. Ali svakako, to će na sudovima završiti.”

Stakić kaže da su mještani spremni i na dugotrajan proces.

“Spremni smo da to traje nekoliko godina, jer znamo, onaj ko ima vlast, hoće da drži te predmete u ladicama.”

Ako domaći pravni putevi ne daju rezultat, najavljuje i naredni korak:

“Kada iscrpimo sve ove naše domaće institucije i korake prema njima, preduzet ćemo mjere, kao što sam već rekao, prema međunarodnim institucijama, iako na tome već intenzivno radimo.”

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad