U svojoj objavi Murphy je taksativno raščlanio političke aktere na pobjednike i gubitnike, osvrnuvši se na izborne tehnologije, ulogu OHR-a, ali i na drastične zaokrete u vanjskoj politici SAD-a i Evropske unije.
Pobjednici: CIK, Schmidt, Dodik i Čović
Njegova analiza počinje kategorijom pobjednika, gdje na prvom mjestu ističe izbornu administraciju, visokog predstavnika i SDA, naglašavajući da je uvođenje novih tehnologija bio ključni demokratski iskorak.
“Izvedba CIK-a s uvođenjem nove izborne tehnologije bila je izvanredna, posebno imajući u vidu nastojanja nekih stranaka da to spriječe (tj. SNSD-a i HDZ-a BiH). Bilo je manjih poteškoća, ali one su bile zanemarljive. Christian Schmidt je to omogućio nametanjem reformi izbornog integriteta u martu 2024. godine, uprkos protivljenju EU. Bila je to ispravna odluka. Činjenica da su SDA i birači znali za veliku pobjedu ove bošnjačke stranke istog dana kada su glasovi bačeni, umjesto danima ili sedmicama kasnije, bila je pobjeda za demokratiju u BiH”, poručio je Murphy.
Govoreći o stranačkim liderima, bivši ambasador navodi da su SNSD, HDZ BiH i SDA ostvarili velike izborne pobjede, ali kao najvećeg pobjednika među njima izdvaja Milorada Dodika, otvoreno kritikujući stav vlastite zemlje i Brisela prema lideru SNSD-a.
“Gospodin Dodik je bio najveći pobjednik među njima trojicom. Njegova tvrdnja da dio svog uspjeha duguje promjeni politike američke administracije prema BiH je tačna. Administracija je prihvatila njegovu agendu i pomogla mu da se izvuče iz rupe duboke dva metra u kojoj se nalazio krajem 2024. godine. To, kao i pobjeda gospodina Dodika, stvorilo je nove opasnosti po teritorijalni integritet BiH. EU bi mogla zažaliti zbog svoje odluke da umanji prijetnju koju predstavlja gospodin Dodik i zbog nastojanja da ga udobrovolji umjesto da mu zabije glogov kolac u srce kada je za to imala priliku”, smatra Murphy.
Sljedeći na listi pobjednika prema Murphyjevoj ocjeni jeste lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Murphy naglašava da je Čović višestruko profitirao od novih ideoloških smjernica iz Washingtona, ali i od vlastite izborne taktike.
“To se ponekad gubi iz vida u fokusu na gospodina Dodika, ali i gospodin Čović je imao koristi od zaokreta u politici SAD-a. Njegova agenda je mnogo kompatibilnija s američkom politikom prema BiH koja je prvenstveno vođena hrišćanskim nacionalizmom. Gospodin Čović također zna kako pobjeđivati na izborima i to čini već dugo vremena – to je ono što njega i njegovu stranku čini snagom u politici Federacije, a ne Christian Schmidt. Iako je njegova stranka nastojala opstruirati primjenu tehnologije izbornog integriteta, njena upotreba daje rezultatima HDZ-a BiH veći legitimitet nego što su ga imali u prošlosti”, ističe Murphy.
Gubitnici: Izetbegović, građanski koncept i evropski put
Prelazeći na analizu gubitnika izbornog procesa, Murphy kao prvo ime navodi Bakira Izetbegovića. Uprkos općem izbornom uspjehu SDA, Murphy ukazuje na Izetbegovićev lični poraz u utrci za Predsjedništvo i najavljuje nove kalkulacije s Čovićem.
“SDA je imala sjajnu noć, ali je gospodin Izetbegović izgubio svoju utrku za Predsjedništvo po drugi put zaredom. Birači ga ne vole, a to nije dobar izgled za lidera stranke. Gospodin Čović će ovaj put prihvatiti gospodina Izetbegovića – nakon što se gorko žalio na njega i odbacio ga 2022. godine – jer u nepouzdanom Izetbegoviću vidi boljeg partnera nego u teškoj Trojci, koja je u svakom slučaju prošla loše. Gospodin Izetbegović bi ovo mogao vidjeti kao pojas za spasavanje; ali to ne bi trebao biti”, smatra Murphy.
Kao drugog velikog gubitnika ovih izbora Murphy izdvaja građanski koncept u BiH, osvrćući se na loš rezultat Demokratske fronte, reakciju Željka Komšića, te na, kako navodi, prividno zalaganje lidera SDA za građansku državu.
“DF bi se mogao naći u vlasti na državnom i entitetskom nivou ako im to gospodin Čović dozvoli, ali stranka je prošla loše 4. oktobra. Gospodin Komšić je bio iskren u vezi s tim, što mu služi na čast. On je također u pravu kada kaže da ishod izbora općenito govori nešto o stanju ‘građanske BiH’. Gospodin Izetbegović nikada nije bio iskreni zagovornik građanske BiH uprkos svom poziranju tokom posljednjih nekoliko godina. Ta maska bi mogla potpuno spasti dok gospodin Izetbegović bude pravio dogovore koji su mu potrebni za povratak u vlast s gospodinom Dodikom i gospodinom Čovićem”, navodi Murphy.
Na samom kraju objave, Murphy se osvrnuo i na trećeg gubitnika – evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine. Upozorio je na posljedice Dodikove antievropske kampanje, ali i na Čovićevu politiku prilagođavanja.
“Gospodin Dodik se dugo protivio usvajanju reformi potrebnih za napredak BiH na putu ka EU, iako je ponekad davao deklarativnu podršku. Tokom posljednjih 18 mjeseci, gospodin Dodik je bio izuzetno kritičan prema EU, a u ovom izbornom ciklusu aktivno je vodio kampanju protiv nje. To ne sluti na dobro za evropsku perspektivu BiH, pod pretpostavkom da EU ostaje ozbiljna u pogledu vlastitih standarda. Zakon o sudovima bit će rani test. Dodikov otvoreno antievropski stav predstavljat će izazov i za gospodina Čovića, koji se uspijevao predstavljati kao proevropski političar dok se istovremeno šlepao u Dodikovoj zavjetrini kako bi ublažio one reforme EU koje su mu bile neprihvatljive iz etnonacionalističkih ili finansijskih razloga”, zaključuje Murphy.
