Slike hiperaktivne djece koja skaču po sobi nakon rođendanske torte ili slatkiša već su decenijama uobičajen prikaz u popularnoj kulturi. Roditelji širom svijeta često povezuju unos šećera s naglim naletom energije, nemirom i slabijom koncentracijom kod najmlađih. Međutim, naučna istraživanja pružaju znatno drugačiju sliku od ovog raširenog vjerovanja.
Sveobuhvatne studije, uključujući i poznatu metaanalizu objavljenu u časopisu Journal of the American Medical Association (JAMA), pokazale su da šećer ne utječe na ponašanje niti na kognitivne sposobnosti djece.
Naučnici su tokom višegodišnjih ispitivanja primjenjivali takozvane “dvostruko slijepe” metode – situacije u kojima ni djeca, ni roditelji, a ni istraživači nisu znali da li su djeca konzumirala šećer ili vještačke zaslađivače. Rezultati su iznova potvrdili da nije bilo objektivne razlike u nivou hiperaktivnosti.
Stručnjaci objašnjavaju da se fenomenu “šećernog naleta” (“sugar rush”) često pripisuje pogrešan uzrok. Ponašanje djece na rođendanskim proslavama, praznicima i druženjima primarno je uzrokovano uzbuđenjem zbog samog događaja, igrom i društvenim okruženjem, a ne hranom koju konzumiraju. Dodatno, psihološki efekat potvrde igra veliku ulogu: kada roditelji vjeruju da je dijete unijelo veliku količinu šećera, skloniji su da svaku živahnost protumače kao posljedicu slatkiša.
Iako šećer ne uzrokuje direktno hiperaktivnost, pedijatri i nutricionisti naglašavaju da to ne znači da je neograničen unos bezopasan. Prekomjerna konzumacija rafinisanog šećera dovodi do naglih skokova i padova glukoze u krvi, što može izazvati osjećaj umora i razdražljivosti. Pored toga, dugoročno povećan unos šećera nosi rizik od gojaznosti, kvari zube i narušava navike zdrave ishrane.
