Dok se raduje susretu s prijateljima i časovima matematike, arapskog jezika i vjeronauke, put do učionice za nju nosi opasnosti koje prevazilaze uobičajene strahove njenih vršnjaka širom svijeta.
Njena škola u Taizu, gradu na jugozapadu Jemena, smještena je na planinskoj padini na samom rubu doline koja služi kao “ničija zemlja” – oštro osporavana linija fronta u građanskom ratu između snaga koje podržavaju međunarodno priznatu vladu Jemena i pobunjenika Huta koje podržava Iran.
S jedne strane školske zgrade nalazi se teritorija pod kontrolom vladinih snaga, dok se s druge strane uzdižu snajperski položaji Huta.
Rafeefina kuća nalazi se niže niz planinu. Svaki odlazak na nastavu znači dugotrajno pješačenje uzbrdo – direktno okrenutih leđa snajperistima.
Unatoč stalnom strahu, odlazak u školu za nju predstavlja jedinu priliku da napusti kuću i druži se s vršnjacima. Roditelji joj dozvoljavaju izlazak samo zbog obrazovanja, nadajući se da će imati šansu za bolji život. Rafeefina želja je da jednog dana postane doktorica.
Prema podacima UNICEF-a, oko 3,2 miliona djece u Jemenu nije pohađalo školu ni prije najnovije eskalacije sukoba. Od početka rata 2014. godine, hiljade djece su ubijene ili osakaćene, dok su hiljade drugih regrutovane u naoružane formacije na obje strane.
Porodica desetogodišnje djevojčice u Taiz je izbjegla prije devet godina iz primorskog grada Hudaydah, tražeći utočište od sukoba. Međutim, rat ih je sustigao i na novoj adresi.
Prije dvije godine, minobacačka granata eksplodirala je tik ispred njihovog doma.
Sukobi u Taizu u posljednjim su se danima dodatno rasplamsali. Huti su presjekli vitalnu rutu snabdijevanja koja povezuje Taiz s Adenom, čime su grad doveli u praktičnu opsadu.
Mještani otvoreno strahuju da bi grad mogao pasti pod potpunu kontrolu pobunjenika svakog trenutka.
U isto vrijeme, opasnost je postala dio svakodnevne rutine i za nastavnike. Abdel Raqeeb al-Obaidi (45), jedan od nastavnika u Rafeefinoj školi, pokazuje vojne kampove i snajperske položaje koji se jasno vide sa školskog krova.
“Situacija može eksplodirati u bilo kojem trenutku dok sjedimo u učionici, spavamo ili hodamo ulicom. Ne znamo šta nam donosi sutra”, objašnjava Abdel Raqeeb, dodajući da je sama zgrada škole već bila meta paljbe.
Da linija fronta u Taizu ne štedi najmlađe, potvrđuje i prizor iz obližnje bolnice Al-Rawdah, kamo su nakon nedavnog minobacačkog napada prevezena teško povrijeđena djeca.
Ispred odjela intenzivne njege, medicinsko osoblje ostalo je držeći male bež gumene sandale poprskane krvlju. Pripadale su trogodišnjem dječaku Ahmedu, koji je preminuo nakon što je minobacačka granata pogodila automehaničarsku radionicu.
Dok borbe oko Taiza traju bez naznake primirja, djeca poput Rafeef i dalje svakog jutra oblače svoje uniforme, svjesna da im svaki korak ka školi može biti i posljednji.
