Iako zbog brojnih nastupa često boravi izvan Bosne i Hercegovine, pa je put odvede i na drugi kraj svijeta, Sarajevo za Amiru ima posebno mjesto u srcu. Za In Magazin ona kaže da je povratak u rodni grad svaki put praćen posebnim osjećajem.
“Onaj trenutak kada slijećem na aerodrom, nevjerovatno je to koliko je to uvijek… Nebitno jesam li bila odsutna sedmicu dana, pa slijećem u Sarajevo nakon sedmicu dana. Uvijek su neki leptirići. Pa s lijeve strane se onako ukaže grad, onako prostre se. Rodni je grad, mislim, svako je vezan uz svoj rodni grad”, kazala je.
Uprkos brojnim kilometrima koji je dijele od porodice, Amira nastoji svakodnevno održavati kontakt s najbližima. Posebno je vezana za majku, s kojom se čuje najmanje dva puta dnevno.
“Mi smo jako povezani i, ako nisam tu, čujemo se barem dva puta dnevno. gdje god da sam bila, čak i pored vremenskih zona, nekako si naštimamo vrijeme. Jako mi je bitno da smo u kontaktu non-stop, s mamom pogotovo. Ono, mazim je, pazim i ona mi najviše fali kad sam na putu”, ispričala je.
Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na njenog oca, koji je preminuo prije četiri godine. Amira kaže da ne prođe nijedan dan, a da ga se ne sjeti.
“Kada sam bila dijete, on je mene zvao sine i do posljednjeg dana me tako zvao. Nisam ja jedina, to je takav običaj u Bosni. Nisam se libila pomagati mu kada se nešto radilo. Mogu ja to sve kao i njegov sin, imam ja snage i miješati beton i graditi kuću i podizati betonske blokove”, kazala je.
Iako su joj mnogi govorili da će vrijeme ublažiti bol zbog gubitka, Amira priznaje da se kod nje dogodilo suprotno.
“Nevjerovatno je nedostajanje i mislila sam da će s vremenom biti sve lakše, tako su mi govorili ljudi, ali je meni s vremenom sve teže, da budem iskrena. Jako fali”, rekla je.
Na kraju je uputila poruku svima koji još uvijek imaju oba roditelja, podsjetivši koliko je njihovo prisustvo dragocjeno.
“Svako neka bude sretan ko ima oba roditelja i neka ih čuva, mazi i pazi dok su s njim”, poručila je.
