Serija govori o ubistvu mlade majke Rachel Nickell na londonskom Wimbledon Commonu, no umjesto klasičnog fokusa na ubicu, priča je ispričana iz ugla njenog partnera Andréa Hanscombea i njihovog sina Alexa, koji je tada imao samo dvije godine i bio jedini svjedok njenog ubistva.
Serija prati kako se otac i sin nose s nezamislivom traumom i gubitkom dok pokušavaju ponovno izgraditi svoj život. Prikazuje se agresivni pritisak medija koji je pratio porodicu gdje god bi krenuli, zbog čega su na kraju morali pobjeći iz Velike Britanije.
Radnja se osvrće na očajničku policijsku istragu iz 1990-ih koja je zbog niza grešaka i kontroverzne policijske zamke optužila pogrešnog čovjeka (Colina Stagga), dok je stvarni ubica (Robert Napper) ostao na slobodi.
Priča skače iz ranih ’90-ih u rane 2000-e, kada se zahvaljujući napretku u analizi DNK tehnologije slučaj ponovno otvara, donoseći ocu i sinu priliku za kakvu-takvu pravdu.
Serija je nastala prema memoarima samog Alexa Hanscombea pod nazivom “Letting Go”, a on i njegov otac André su učestvovali na snimanju kao konsultanti kako bi priča bila što autentičnija.
Recenzije za miniseriju su izuzetno pozitivne (drži visokih 100 posto na Rotten Tomatoesu od kritičara), a hvale je prvenstveno zato što uspješno izbjegava tipične zamke true crime žanra. Umjesto senzacionalizma, serija je opisana kao duboka, dostojanstvena i iznimno emotivna drama.
Kritičari masovno hvale odluku da se fokus makne s ubice ili policije i prebaci na preživjele. Prikaz oca Andréa (Jordan Bolger) i sina Alexa (Max Fincham) opisan je kao “ogoljen, iskren i bolno realističan” u prikazivanju onoga što znači živjeti s nezamislivom traumom.
