U fokusu je crno, skulpturalno odijelo LoveRich / Aleksandre Lovrić, nastalo u kreativnom dijalogu sa stilisticom Almom Skalonjić Čekro, i posebno oblikovan rad umjetnika i dizajnera umjetničkog nakita Benjamina Kavazovića.
Priča je objedinjena konceptom UNITY – Dva lika, jedna forma. U njegovoj osnovi je jednostavna poruka: povezanost ne znači gubitak individualnosti. Dvije forme mogu ostati različite, a ipak pripadati istoj cjelini.
Kavazović je za ovaj look u mesingu oblikovao dvije izdužene ljudske figure, mušku i žensku. Njihova tijela prelaze u duge, čiste linije koje prate dekolte i siluetu, pa rad istovremeno funkcioniše kao nakit i skulptura. Figure ostaju zasebne, ali zajedno čine jednu skulpturalnu cjelinu – ideja koja je postala polazište koncepta UNITY.
Benjamin Kavazović umjetničkim nakitom bavi se od 2001. godine, a njegov rad karakteriše istraživanje odnosa skulpture, nakita i ljudskog tijela.
Ideja dvije strane prenesena je i na samo odijelo. Sako je osmišljen tako da se može nositi na dva načina – okretanjem leđa postaju prednji dio i odjevni predmet dobija potpuno novi karakter. Naglašena ramena, visoki reveri i snažno definiran struk grade prepoznatljivu skulpturalnu siluetu, dok ogrlica unosi drugačiju, organsku liniju.
Odijelo je ujedno nastavak kreativnog dijaloga modne dizajnerice Aleksandre Lovrić i stilistice Alme Skalonjić Čekro, koji se oslanja na trideset godina njihovog prijateljstva i zajedničkog kreativnog puta. U tom kontekstu UNITY se prirodno nametnuo kao zajednička nit – susret različitih kreativnih rukopisa koji, svaki zadržavajući vlastiti identitet, grade jednu cjelinu.
“Nije mi bila namjera da skulpturu jednostavno dodamo na gotovo odijelo. Željela sam da Benjaminov rad i sako komuniciraju, ali da svako zadrži svoj karakter. Na kraju se ista ideja pojavila svuda – u njegove dvije figure, dvije strane sakoa i različite kreativne rukopise. Tako je nastao UNITY”, kaže Aleksandra Lovrić.
Za završnu sliku važan je bio i izbor Džejle Glavović Očuz. Styling je svjesno pomjeren od očekivane večernje elegancije prema snažnijem i modno oštrijem izrazu. Upravo Džejlina sigurnost i prepoznatljivost omogućavaju da dominantno odijelo i skulptura ne preuzmu osobu koja ih nosi.
Rezultat je Džejla u neočekivanijem izdanju, ali i dalje potpuno svoja.
