Zmajevi će u četvrtak u dva ujutro po našem vremenu igrati protiv SAD najvažniju utakmicu u historiji, a tim povodom Guardian se dotakao Bajraktarevića. Objavili su tekst pod naslovom:
“Upoznajte Esmira Bajraktarevića, čovjeka rođenog u Wisconsinu koji bi mogao srušiti SAD”.
Na početku pišu da je budućnost Bajraktareviću nudila dvije opcije koje su se jedva preklapale.
“Rođen i odrastao u Appletonu (Wisconsin), gradiću na rijeci na Srednjem zapadu gdje je odrastao i Harry Houdini, Bajraktarevićev razvojni put vodio ga je od akademije Chicago Firea do New England Revolutiona. Počeo je predstavljati Sjedinjene Američke Države u mlađim selekcijama, prvo U-19, a potom i U-23. U januaru 2024. uvršten je u seniorski tim kod selektora Gregga Berhaltera, debitujući protiv Slovenije. Bio je uključen i u olimpijsku selekciju, pomogavši SAD-u da se kvalifikuje za Pariz 2024.
Nevjerovatna sudbina
Činilo se da će dugoročno biti dio tog programa. Mladi i tehnički potkovani krilni igrači uvijek su traženi, a to se ispostavilo kao jedna od najdeficitarnijih pozicija u američkom timu tokom mandata Mauricija Pochettina. Međutim, prije nego što su objavljeni spiskovi za Pariz 2024, Bajraktarević se povukao iz konkurencije: podnio je zahtjev za promjenu sportskog državljanstva kako bi stekao pravo nastupa za Bosnu i Hercegovinu”, počinje Guardian.
Dalje se dodaje da će u nevjerovatnom obrtu sudbine, BiH i Bajraktarević igrati protiv SAD.
“Šest godina prije njegovog rođenja, Bajraktarevićevi roditelji žudjeli su za načinom da pobjegnu iz Bosne i Hercegovine, dok je rat bjesnio nakon raspada Jugoslavije. Prvo su stigli u Švicarsku, gdje su proveli dvije godine, prije nego što su se 2001. preselili u Sjedinjene Američke Države u sklopu programa preseljenja izbjeglica.
“Rat je bio prilično loš”, rekao je Bajraktarević za The Blazing Musket prije nego što je promijenio reprezentaciju. Moji roditelji su izgubili mnogo članova porodice. To je velika tragedija. Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. To mi je u krvi”, rekao je.
Iz te perspektive, Bajraktarevićeva odluka da predstavlja Bosnu ima smisla. Na terenu, vrijeme će pokazati koliko su budući timovi SAD-u mogli profitirati od usluga ovog krilnog fudbalera. U to vrijeme, međutim, činilo se manje vjerovatnim da će to ostaviti dublji trag na SAD, za razliku od, recimo, odluka Briana Gutierreza i Obeda Vargasa da nastupaju za Meksiko, rivala iz CONCACAF zone. U poređenju s tim, postojala je mala šansa da se ova promjena ponovo pojavi kao tema na nekom velikom turniru.
Mala šansa, ali ipak šansa. Ona koja će se neočekivano manifestovati ove sedmice u Santa Clari.
Bosna i Hercegovina je prvi put stekla pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu kroz UEFA kvalifikacije za turnir 1998. godine, ali nije uspjela proći u prva četiri pokušaja. Peta sreća bila je istorijska, kada su se plasirali među 32 reprezentacije 2014. godine. Ekipa koja je tada imala mladog Seada Kolašinca, profinjenog veznjaka Miralema Pjanića i zvijezdu Manchester Cityja, Edina Džeku, poražena je od Argentine i Nigerije, ali je debitantski nastup spasila pobjedom nad Iranom na zatvaranju grupe F.
Bajraktarević je tada imao samo devet godina. Dok su neki od njegovih prijatelja pažljivo pratili nastupe Clinta Dempseyja i Tima Howarda u Brazilu, on je gledao na drugu stranu.
„U srcu sam od malih nogu znao da će to na kraju biti Bosna“, prisjetio se Bajraktarević u februaru. „Postoje moji snimci iz djetinjstva kako nosim dres Edina Džeke. On mi je bio omiljeni igrač dok sam odrastao i to je nešto o čemu jednostavno sanjate.“
Odjednom, dobio je priliku da igra sa svojim idolom iz djetinjstva.
Dana 7. septembra 2024. godine, Bajraktarević je ispunio svoj san i debitovao za Bosnu, mjesecima prije nego što su UEFA kvalifikacije uopšte počele. Za manje od dvije godine, dočekao je svoj kultni trenutak u reprezentativnom dresu.
Heroj protiv Italije
U UEFA baražu protiv Italije, Azzurri su rano poveli, ali su se našli u problemima nakon što je Alessandro Bastoni dobio crveni karton u prvom poluvremenu. Bosna i Hercegovina je izjednačila preko Harisa Tabakovića i zadržala neriješen rezultat, što je dovelo do izvođenja jedanaesteraca – drugog uzastopnog u ovim kvalifikacijama, sa plasmanom na Svjetsko prvenstvo na talonu.
“U prvoj penal-seriji u baražu protiv Velsa, Bajraktarević nije bio među prvih pet izvođača. Ovaj put, preuzeo je odgovornost da izvede četvrti penal, dok je Bosna već vodila sa 3-1. Gledajući pravo u Gianluigija Donnarummu, Bajraktarević je imao jedinstvenu priliku u životu da donese neopisivu radost domovini svojih roditelja.
Nije promašio. Pogodio je tik ispod rukavica Donnarumme, koji se bacio u svoju lijevu stranu. Bajraktarević je otrčao prema korner zastavici, visoko podigao svoj bosanski grb pred domaćim navijačima: Zmajevi su se vratili na Svjetsko prvenstvo, i to preko Italije”, piše Guardian.
Predstojeći okršaj sa SAD-om
Ta vrsta neustrašivosti u velikim trenucima, zajedno sa iskustvom rušenja prednosti domaćeg terena suorganizatora Svjetskog prvenstva 2026, čini Bajraktarevića i njegov tim izuzetno opasnim prvim protivnikom za SAD u nokaut fazi.
Bajraktarević je počeo utakmice protiv Kanade i Katara, dok je protiv Švicarske ušao s klupe, odigravši ukupno 214 minuta (uključujući sudijsku nadoknadu) i djelujući kao ključna karika za progresivna dodavanja. Prema statističkim podacima platforme Futi, samo je Ivan Bašić poslao više lopti u kazneni prostor od Bajraktarevićevih pet za Bosnu i Hercegovinu, dok po broju dodira u napadačkoj trećini (ukupno 70) zaostaje samo za kolegom s suprotnog krila, Kerimom Alajbegovićem”, zaključuje se u tekstu Guardiana.
