Istraživanje stranice BlitzResults.com iz 2020. pokazuje da čak dvije trećine djece nosi pogrešan broj obuće. Ustvari, više od polovine roditelja nikada nije stvarno izmjerilo dječje stopalo. Umjesto toga oslanjaju se na vlastitu procjenu i onaj klasični stisak vrha palca.
I u tome nema ništa loše. Ova metoda djeluje kao najbrži način za izmjeriti veličinu stopala, naročito kada smo u gužvi. Međutim, često nas može i prevariti. Dječje stopalo je jedini dio tijela koji raste bez ikakve najave. Dok ćete visinu primijetiti jer se hlače preko noći “prepolove”, rukavi ostanu kratki, a jakna se prestane zakopčavati, broj cipela nećete vidjeti iz prve.
Kod djece školskog uzrasta broj se u prosjeku promijeni svakih pet do šest mjeseci, uz nagle skokove kad se najmanje nadate. Zato podijatri preporučuju provjeru svakih četiri do šest mjeseci. Najlogičniji trenutak za to je upravo sada, prije nego što počne period u kojem će dijete hodati, trčati i skakati možda čak i više nego na raspustu.
Dvije minute prije nego krenete u kupovinu
Ne treba vam ništa osim papira, olovke i djeteta koje pristane stajati mirno četrdesetak sekundi. Ono što treba znati su četiri sitnice koje većina nas radi pogrešno.
Dijete mora stajati, ne sjediti. Kad stopalo nije opterećeno tjelesnom težinom, kraće je i uže nego u stvarnosti. Mjerenje dok dijete sjedi često može dati neprecizan broj obuće.
Ne mjerite ujutro. Stopalo tokom dana blago nabubri pa je popodnevna mjera realnija, a upravo popodne dijete i provodi najviše vremena u obući.
Mjerite obje noge. To što je jedno stopalo malo veće od drugog daleko je češća pojava nego što mislite.
Ako je između dva broja, uzmite veći. Za rast treba ostaviti prostora, otprilike koliko širina palca ispred prstiju.
Stavite papir uza zid, neka dijete stane petom uz zid, obilježite gdje završava najduži prst i izmjerite. Onda zapišite datum negdje gdje ćete ga naći za pola godine. Zvuči kao pretjerivanje, ali taj zapisani datum je jedina stvar koja vas sljedeći put spašava od pogađanja.
Zapamtite, mališani se gotovo nikada ne žale na male cipele. Najčešće zato što i ne razumiju da im u njima nije ugodno. Stopalo se prilagodi, prsti se skupe, a dijete nastavi trčati po dvorištu kao da je sve u redu.
Zašto se tačan broj isplati četiri puta
Ove dvije minute vremena isplate se jer se ono što na spisku stoji kao jedna stavka – “obuća za školu” – u praksi dijeli na nekoliko pari, od kojih su gotovo svi neophodni.
Obično su potrebne jedne očuvane i čiste, patike za tjelesni. Druge patike su za igru, izlazak vani s loptom i treba računati da će one biti uništene do oktobra. Treći par obuće je za svakodnevno hodanje, i on treba biti čvršći i topliji, da može premostiti jesenju kišu, školske izlete i sve što dođe između. I na kraju, u nižim razredima od prvog dana su potrebne i pape.
Sve ukupno, radi se o četiri para obuće za jedno dijete, a većina roditelja pita se kako ih sve priuštiti u istom mjesecu. Da računica ne bi prešla pripremljeni budžet, treba vam mjesto gdje kupovinu možete riješiti odjednom. U ovom slučaju to je Deichmann.
Izbor je ovdje dovoljno velik da se može naći nešto za svakoga, a kao najveća prednost su same cijene. Ne morate birati između onoga što se djetetu dopada i onoga što mu možete priuštiti, a upravo to otprilike traži svaki roditelj pred 1. septembar.
Uz poznate sportske brendove kao što su Nike, adidas, Puma i drugi, tu su i Deichmann marke koje drže dobar odnos cijene i kvaliteta pa lako možete napraviti kombinaciju u kojoj je jedan par obuće ozbiljnija investicija, a ostala tri potpuno razumna.
Papuče i obuća za igru su potrošni materijal i tu se ne isplati ulagati u vrhunski model, jer će oboje do kraja polugodišta izgledati potrošeno. Međutim, svakako uložite u obuću za tjelesni i svakodnevne aktivnosti, jer u njima dijete provodi sate aktivnog kretanja.
Osim obuće, Deichmann također nudi i ruksake i ostale potrepštine pa ovdje možete riješiti i još nekoliko drugih stavki sa spiska.
Do kraja septembra, većina kupljenih stvari gubi se u svakodnevnici. Bilježnice se ispišu, pernica se negdje “sakrije”, no obuća jedina ide svuda. U njoj se trči za loptom na velikom odmoru, ide na tjelesni, dolazi kući po mraku, kiši i onda kada dani postanu kraći. Ako je odabrana kako treba, dijete o njoj neće razmišljati niti jednom tokom cijele godine.
To je, na kraju, i cijela poenta. Najbolja obuća je ona koju dijete ni ne osjeti. A da bi bila takva, mora prije svega biti pravi broj. Jedina stavka sa spiska koju možete riješiti kod kuće, prije nego uopće krenete.
